Badrov, fra Bonifac (Josip), profesor, pisac, (Livno, 19. 11. 1896 – Sarajevo, 13. 7. 1974). Josip Badrov započeo je i završio svoje pučko školovanje u Livnu, a godine 1907. odlazi u Visoko gdje do 1916. godine završava osam razreda gimnazije te polaže malu i veliku maturu. U Gučoj Gori je proveo godinu novicijata (1911/12) i odatle odlazi kao fra Bonifac. Filozofsko-teološki studij  fra Bonifac Badrov pohađao je na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i u Kaloczi u Mađarskoj. U Kaloczi je od 1916. do 1919. godine  završio pet semestara studija. Za svećenika je zaređen 6. srpnja 1919. godine u Sarajevu. Po završetku teološkog studija Badrov je od uprave Bosne Srebrene određen za studij romanistike i filozofije, i poslan je u Fribourg u Švicarskoj da tamo obavi taj studij. Okončao ga je  23. srpnja 1924. godine obranivši doktorsku disertaciju La notion de la vie d’après Bergson. Ovu zadnju fazu svoga studija Badrov je morao prekidati u dva navrata, jer ga je starješinstvo Provincije imenovalo profesorom u Visokom na Gimnaziji za 1921/22. i to da predaje njemački i francuski jezik. Od listopada 1922. godine opet je u Fribourgu, a u travnju 1923. opet je u Visokom kao profesor francuskog jezika i filozofije. Od godine 1924. je u Visokom kao profesor na Gimnaziji sve do 1941. godine. Kad su to iziskivale potrebe Gimnazije fra Bonifac je predavao par godina i latinski jezik, te povijest umjetnosti. Negdje od 1929.  do 1941. godine bio je razrednikom osmog razreda – maturantima – osim školske godine 1935/36.,  a jedno vrijeme bio je i prefektom klerika, koji su u Visokom završavali svoj 7. i 8. razred gimnazije.

Fra Bonifac Badrov je u Visokom djelatan i u pokretanju lista Franjevački vijesnik i surađivao je u njemu. Godine 1926. izabran je u redakcijski odio tog lista, a  od lipnja 1928. do rujna 1929. vrši službu glavnog urednika Franjevačkog vijesnika.

Godine 1941. fra Bonifac Badrov seli iz Visokog u Sarajevo – sa Gimnazije na Bogosloviju. No njegovo nastavničko djelovanje  na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu započinje točno sedam godina ranije –  1934. godine. Od te godine do 1941. Badrov vozari svakog tjedna iz Visokog u Sarajevo i obratno, da bi uz nastavu u Gimnaziji držao i nastavu na Bogosloviji. Godine 1941. prestaje biti profesorom na Gimnaziji, a ostaje profesorom na Bogosloviji sve do 1973. godine. Od veljače 1958. do 1968. godine Badrov opet vozari, ali sada iz Sarajeva u Visoko – kad su dva prva tečaja Bogoslovije zbog skučenosti prostora na Bistriku u samostanu svetog Ante izmještena u Visoko. Godine 1968. Franjevačka bogoslovija je opet objedinjena u Sarajevu u Nedžarićima kamo je i Badrov doselio.

Fra Bonifac Badrov preminuo je 13. srpnja 1974. godine i pokopan je u sarajevskom groblju Bare.

Kroz 39 godina nastavničkog djelovanja na Franjevačkoj bogosloviji fra Bonifac Badrov je predavao iz filozofije sljedeće traktate: Uvod u filozofiju, Metodologiju, Logiku (dijalektiku), Metafiziku (ontologiju), Kritiku (noetiku, teoriju spoznaje), Teodiceju, Kozmologiju, Etiku, Psihologiju, Pedagogiju, Povijest filozofije, Filozofiju religije, Povijest i psihologiju religije, a održavao je i seminare iz filozofije. Kad je to iziskivala prijeka potreba, predavao je i traktate iz nekih teoloških područja. Tako je iz moralne teologije držao predavanja iz traktata: Zapovijedi, Kreposti i Načela; a iz dogmatske teologije traktate: Mariologija, Utjelovljena Riječ, Bog stvoritelj i uzdizatelj; iz duhovne teologije: Ascetika i mistika.

Fra Bonifac Badrov je u dva navrata bio i rektor Franjevačke teologije u Sarajevu – prvi put 1941/42. školske godine, a drugi put od 1945. do 1948. K tomu je od 1940. do 1942. godine obnašao i službu gvardijana samostana svetog Ante u Sarajevu – u kojem je tada bila Bogoslovija. Od 1955. do 1958. bio je definitor Bosne Srebrene.

Badrov se bavio i spisateljstvom. Objavio je preko 115 bibliografskih jedinica. Slijedi periodika u kojoj je surađivao: Dobri pastir – revija (1951. 1953. 1955. 1956. 1959. 1960. 1962. 1964. 1966. 1968. 1970. 1972. 1973), Franjevački vijesnik (1927-1929. 1933), Glasnik svetog Ante Padovanskog (1932-1936. 1938. 1940. 1941. 1943. 1944), Hrvatska prosvjeta (1930), Jugoslavenski list (1926), Kalendar svetog Ante (1927. 1928. 1934. 1935. 1940. 1942. 1945) i Spomenica Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (1932).

Strojopisom ili ciklostilom izdana su mu skripta iz sljedećih filozofijskih traktata: Uvod u filozofiju, Logika i metodologija, Opća metafizika, Kozmologija, Teodiceja, Psihologija, Pedagogija, Etika, Teorija spoznaje s filozofijom znanosti, Povijest filozofije i Filozofija religije.

Objavio je brošuru Fra Lovro Karaula, Sarajevo, 1925., 2. izdanje, Sarajevo-Zagreb, 2004; La notion de la vie d’après Bergson, Sarajevo, 1926, a 1997. godine izdana su mu Sabrana djela, I-III, Livno-Sarajevo.

Literatura o njemu: Kovačić, A. S., Badrov, Bonifac, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo, 1991, 46-48: Isti, Badrov, Bonifac, Hrvatski biografski leksikon, 1, Zagreb, 1983, 340; detaljnu biobibliografiju i literaturu o njemu vidi u : Vrgoč, Miro, Fra Bonifac (Josip) Badrov (1896.-1974.), Duhovni stupovi Bosne Srebrene, Sarajevo-Zagreb, 2007, posebno str. 631-636; Isti, isto, Bosna franciscana, 4/1996, 6, 20-38; Isti, isto, Badrov, Bonifac, Sabrana djela, III, Livno-Sarajevo, 1997, I-XXI.