Bandulavić, fra Ivan, pisac, (Skoplje u Bosni, najkasnije 1591. – ?, prije 19.8.1638). O življenju i djelovanju fra Ivana Bandulavića imamo veoma malo pouzdanih podataka. Zapisani su u predgovoru njegovih Pištola i evanđelja, zatim u jednoj njegovoj školskoj bilježnici, koju je nedavno otkrio Pavao Knezović u zaostroškom franjevačkom samostanu, te u jednom pismu fra Franje Glavinića iz 1626. godine i u jednom pismu biskupa Lučića iz 1638. godine.

Da je fra Ivanu prezime Bandulavić a ne Bandulović, danas više nije sporno. Jer tako on piše i na naslovnoj stranici i na posvetnoj posve jasno i u punom obliku svojih Pištola i evanđelja. U svojoj latinskoj vježbenici Bandulavić se potpisao u latinskoj verziji Frater Joannnes Scopia Bosnensis i u talijanskoj – fr. Gioani Scopia Bosnense. Više puta je koristio latiniziranu verziju svoga prezimena u humanističkom duhu fr. Joannes Bandinus Scopia Bosnensis ili talijaniziranu fr. Gioani Bandino Scopia Bosnense.

Nazivajući sebe fra Ivanom Bandulavićem Skopljaninom, Bandulavić je sam naznačio mjesto, odnosno – bolje reći – kraj u kojem se rodio. Radi se o Skoplju u Bosni. A Skoplje u Bosni je cijeli kraj uz Vrbas od Gornjeg do Donjeg Vakufa. Splićanin Atanazije Jurjević piše 1626. godine da Skoplje ne označava ime samo jednog gradića, nego da se tako zvalo cijelo područje od sto i više sela u kojima je obitavalo tri do četiri tisuće ljudi. Dakle, sigurni smo da se Bandulavić rodio u skopljanskom kraju, ali nismo sigurni da se to zbilo baš u današnjem Donjem Vakufu, iako i ta mogućnost ostaje otvorena, a i najčešće se to mjesto navodi kao mjesto njegovog rođenja.

Na pitanje: Kada se rodio fra Ivan Bandulavić, snop svjetla koje nam omogućuje približnu preciznost u odgovoru na njega bacio je nedavno Pavao Knezović. Naime predstavljajući Bandulavićev rukopis iz zaostroškog franjevačkog samostana naslovljen Latinska vježbenica – utvrđuje da je rukopis pisan 1606. godine, te da ga je pisao fra Ivan Bandulavić kao učenik prve godine – dakle prvog razreda humaniori-stupnja, a ne osnovne škole, da je već franjevac – dakle već je završio novicijat, da školu pohađa u San Genesi-u, vjerojatno u franjevačkom samostanu, te da je tada imao bar 14 godina. Kako je rukopis pisan 1606. godine znači da je fra Ivan rođen najkasnije 1591. godine.

O odgoju i obrazovanju fra Ivana Bandulavića imamo veoma oskudne podatke, a do njih dolazimo zaključivanjem. Osnovno obrazovanje stekao je – kako je to tada bilo uobičajeno u Bosni – uz svoga župnika u Skoplju ili – što je vjerojatnije – u svom samostanu u Fojnici. U njemu je vjerojatno završio i novicijat kada je dobio fratarsko ime fra Ivan, a kako mu je bilo krsno ime ne znamo. Čini se da je u Fojnici završio i srednjoškolsko obrazovanje – humaniora. To se zaključuje iz toga što je veoma verziran u latinskom i grčkom jeziku kada 1606. godine u San Genesi-u upisuje neki kurs humaniora, a što je vidljivo iz spomenute vježbenice. Stoga mi se čini da bi godinu njegova rođenja trebalo pomaknuti malo naprijed negdje oko 1685. godine. U kojem je mjestu i Italiji Bandulavić studirao teologiju ne znamo. No da bi to mogla biti Bologna, zaključuje se iz toga što on piše da je za vrijeme svoga boravka u tom gradu počeo pisati svoje Pištole i evanđelja.

Nakon završetka studija i svećeničkog ređenja Bandulavić je pastoralno djelovao na terenu Bosne Srebrene – dakle negdje u Bosni i Dalmaciji, a Jakov Matković, fra Julijan Jelenić i neki drugi auktori bilježe da je vršio svoju propovjedničku službu pun zanosa ne samo po Bosni nego i po Srbiji.

Znamo dva sigurna mjesta i vremena iz života fra Ivana Bandulavića: 24. ožujka 1613. godine boravio je u Veneciji i napisao posvetu svojih Pištola i evanđelja Marku Antunu de Dominusu, splitskom nadbiskupu, a godine 1625. je opet u Veneciji i susreće se sa fra Franjom Glavinićem. I ovaj je boravak vezan uz izdavanje novog izdanja Pištola i evanđelja – izišlo 1626. godine

Kada i gdje je umro fra Ivan Bandulavić ne znamo. No budući da su njegove stvari ostale u samostanu u Zaostrogu možda se to i dogodilo u tom mjestu, a zbilo se znatno prije 19. 8. 1638. godine. Odakle nam ta misao? Ovdje donosimo jednu zabilješku biskupa Lučića o obitelji Bandulavić u njegovom pismu prefektu Propagande od 19. kolovoza 1638. godine. Tu on piše da je otac trojice rođene braće Bandulavića – franjevaca Bosne Srebrene – fra Ivana, fra Marka i fra Stjepana – pravoslavac a majka katolkinja. Otac im je umro vrlo mlad, i tada se majka s djecom povratila u krilo Katoličke crkve. Fra Ivan je tada bio već pokojni. Dakle fra Ivan je umro dobrano prije 19. 8. 1638. godine.

Fra Ivan Bandulavić je – koliko mi danas znamo – izdao samo jedno djelo čiji naslov glasi: Pisctole i evangelya priko svega godiscta novo istomačena po razlogu Missala dvora rimskoga, v Bnetciih, 1613, (32)+352+2 stranice.

Ova knjiga fra Ivana Bandulavića, Skopljanina, tiskana 1613. godine latinicom, jest prva liturgijska knjiga katoličkih Hrvata na danas standardiziranom štokavskom narječju, koju je  napisao katolik Hrvat iz Bosne i Hercegovine. Doživjela je više od dvadeset izdanja ili novih preradbi do konca 19. stoljeća. Ova se knjiga koristila u katoličkoj Crkvi kod Hrvata od Istre, preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Srbije do Bugarske, Rumunjske i Mađarske kod Hrvata katolika u njihovom bogoslužju. Da je ova knjiga namjenski od auktora predviđena za krajeve Dubrovnika, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Slavonije i ostalih panonskih regija gdje su živjeli tada Hrvati, govori nam njezina naslovna stranica na kojoj su naslikani grbovi Dalmacije, Bosne, Dubrovnika i Panonije – Slavonije. Njezina uporaba nije smetala ni državnim strukturama koje su vladale tim krajevima – Osmanlijama, Mlečanima i Habsburzima. Njezinu uporabu nisu na nikakav način ometale ni granice štokavskog, čakavskog i kajkavskog narječja. Ona je izvršila veoma velik utjecaj na nastupajuće oblikovanje standardnog hrvatskog jezika.

Literatura: Kovačić, A. S., Bandulavić Ivan, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo, 1991, 51-56; Kolumbić, N., Bandulavić, Ivan, Hrvatski biografski leksikon, 1, Zagreb, 1983, 415-417; Georgijević, K. – Kolumbić, N., Bandulavić, Ivan, Leksikon pisaca Jugoslavije, 1, 1972, 145; detaljnu literaturu o ovom auktoru vidi u: Vrgoč, Miro, Fra Ivan Bandulavić, Duhovni stupovi Bosne Srebrene, Sarajevo-Zagreb, 2007, 141-159, posebno str. 157-159., Isti, isto, Bosna franciscana, 9/2001, 14, 116-132.