Barišić, fra Gabrijel (Josip), biskup, (Oćevija, 1788 – Capo Radoni, 1839). Osnovno obrazovanje stekao je u samostanu svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjeskoj. U njemu je završio i humaniora. U tom samostanu je 4. srpnja 1803. godine postao fratar. Oko 1806. godine starješinstvo Bosne Srebrene šalje ga u Italiju na filozofsko-teološki studij. Kad je okončao svoj studij zaređen je za svećenika u Italiji. Zapazio ga je markiz Spretti i od pape Pija VIII. zatražio je fra Gabrijelovu eksklaustraciju, da bi mogao biti odgojitelj njegove djece. Dozvola je dobivena i fra Gabrijel je postao odgojiteljem markizove djece u Ravenni i dvorskim kapelanom. Taj posao obavljao je negdje do 1820. godine. Te godine vraća se u Red i u Bosnu Srebrenu te postaje tajnikom biskupa fra Augustina Miletića, apostolskog vikara u Bosni. Za tu službu izabrao ga je Miletić, jer je Gabrijel bio vješt in litteris. Godine 1826. Miletić ga šalje u Rim papi Lavu X. da riješi neke probleme vezane uz apostolski vikarijat. U obavljanju tog posla Papi se svidi fra Gabrijelova razboritost i okretnost, te ga 7. rujna 1826. godine imenuje biskupom alesijskim-lješkim u Albaniji i apostolskim pohoditeljem za cijelu Albaniju, Makedoniju i Srbiju. Za biskupa je posvećen 19. rujna 1826. godine. Početkom 1827. pohodio je kao biskup svoj rodni samostan. Odatle je 12. lipnja 1827. godine preko Fojnice otišao u Albaniju. Biskupija mu je tada brojala 17.000 vjernika, 24 župe i 16 svećenika.Iza smrti fra Augustina Miletića papa Grgur XVI. godine 1831. ponudio je službu apostolskog vikara u Bosni fra Gabrijelu Barišiću. On ne pristaje na to i predlaže za tu službu svog rođaka fra Rafaela Barišića, što Papa i prihvaća. Nakon što je nekoliko godina obnašao službu biskupa u Albaniji, fra Gabrijel je teško obolio i liječio se u Dubrovniku. Godine 1837. išao je na hodočašće u neku franjevačku crkvu. Na putu pored mora napali su ga grčki razbojnici, teško zlostavljali i ponižavali te je jedva ostao živ, ali je duševno obolio. Umro je 1839. godine od posljedica toga zlostavljanja.
Literatura: Barišić, R., Samostan sv. Ivana Krstitelja u Sutjeskoj, Franjevački glasnik, 9/1895, 22, 346-347; D(ragičević) P(avle), Barišić, fra Gabrijel, Hrvatska enciklopedija, II, 1941, 233; Fabianich, D., Storia dei frati minori …, II, Zara, 1864, 262-264; Semren, M., Franjevci Bosne Srebrene kao biskupi, Bosna franciscana, 10/2002, 16, 113-114; Vrgoč, M., Fra Gabrijel (Josip) Barišić, Duhovni stupovi Bosne Srebrene, Sarajevo-Zagreb, 2007, 384-386; Isti, isto, Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004), Sarajevo, 2008, 204-205; Barišić (Gabriele), Dictionnaire d’histoire et de géographie ecclesiastique, 6, 1932, 808 stupac.