Opet smo se našli zajedno da bismo u povodu blagdana Bogojavljenja produbili svoju vjeru i osvježili svoje snage za svakidašnji život. Pokažimo svoju spremnost i otvorenost za Riječ Božju i za ovo sveto misno slavlje priznanjem svoje grešnosti i nedosljednosti.

Svaki čovjek želi biti poznat i priznat, želi da ga se čuje i vrednuje: od političara do smetlara, od osamljenih staraca i starica do tv. zabavljača. Zapravo svi mi želimo da nas se  prihvati i cijeni, u konačnici želimo biti voljeni. Čovjek se na takav način želi izreći, želi se priopćiti, želi se „objaviti“. I Bog se služi čovjekovim načinom govora – objavljuje se. Bog izlazi iz svoje anonimnosti i posve se priopćava  u svome Sinu, Isusu Kristu.

Danas slavimo Isusovo objavljenje kao Boga, njegovo očitovanje kraljevima i svima koji su ga žedni i gladni. Isus se očituje nama, stavlja se u naše ruke. Ova svetkovina potiče svakog vjernika da dijeli brige i nastojanja Crkve koja „moli i radi da ljudi cijeloga svijeta postanu Božjim narodom, Tijelom Gospodinovim i Hramom Duha Svetoga“ (LG 17). Mudraci s Istoka vide zvijezdu i slijede je. Njihova je vjera bila čvrsta, sigurna i cjelovita.

Na našem vjerničkom obzorju često se pokaže neka zvijezda, jasno Božje nadahnuće koje nas poziva i potiče na neki velikodušan čin, na neko odricanje, na život intimnijeg sjedinjenja s Bogom. Takvu zvijezdu dužni smo slijediti vjerom, velikodušno i spremno – poput mudraca i sigurno ćemo naći onoga kojega naše srce traži iskrenom ljubavlju.

Mudraci su ustrajali na svom putovanju iako nisu poznavali mjesto gdje se Isus rodio. Nužno je napustiti palaču kako bismo pronašli zvijezdu, kako bismo otkrili novo „sveto mjesto“ gdje je Bog odlučio doći u susret čovjeku koji ga traži. „Zvijezda se zaustavila iznad mjesta gdje se nalazilo dijete“ (Mt 2,9). Ovdje nastaje odvajanje. Prestaje znak, a nastupa znakovita stvarnost. Znak je bio spektakularan. Stvarnost se čini skromna, redovita: „Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom…“ (Mt 2,11). Veliki znak upućuje na malu stvarnost, gotovo beznačajnu… „Padnu ničice i poklone mu se“ (Mt 2,11). Zvijezda je završila svoju ulogu. Sada na scenu stupa vjera. Samo vjera dopušta da se vidi iza vanjštine i potiče da se pokloni, časti, štuje. Jedino vjera dopušta promatranje slave, beskonačne veličine koja je sadržana u malenosti. Malenost nije granica, nego pokaznica, nije zapreka, nego prozirnost.

Herod se boji konkurencije, ali ovaj „kralj židovski“ nikada neće ući u natjecanje s njim. Herod ima potrebu da se pokaže, da se pojavi, da bude viđen, da svrati na sebe pozornost, da u drugima izazove divljenje, laskanje, strah.

Isus više voli sakriti se, putovati tajno, upaliti nekomu „unutarnju“ zvijezdu, u srcu probuditi žar koji pokreće, diskretno svjetlo koje omogućuje prepoznati ga, želju koja potiče  na klanjanje, štovanje…

Novorođeni kralj ne treba Herodovu palaču, njegovo skupocjeno prijestolje. On očekuje neočekivane, one koji dolaze izdaleka: „Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu“ (Mt 2,11). Darovi su važni, i imaju svoje značenje. Ali Isus je više cijenio onaj bitni dar: prisutnost mudraca. I mi u svom srcu pronađimo poklone dostojne nebeskog kralja.

Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. U Matejevu evanđelju san je sredstvo Božje objave. U snu će Josip dobiti naputak da s djetetom i njegovom majkom bježi u Egipat, kako bi ih zaštitio od Herodove ruke. Pogani koji su u Betlehem došli kao tražitelji, vraćaju se s iskustvom objave. Promijeniti put, napraviti zaokret, slikovit je biblijski izraz za promjenu života, za obraćenje. Matej želi reći da su u poganskom svijetu tri kralja prvi svjedoci božanskog djeteta koje su našli u Betlehemu i kojemu su se poklonili. Ta simbolika dobiva svoju pravu snagu tek u sklopu cijeloga Matejeva evanđelja koje svojim čitateljima, korak po korak, otkriva kako se Isus, koji je rođen kao sin Davidov i sin Abrahamov, zbog velike nevjere u svome narodu polako okreće poganima koji ga traže kao ovi mudraci s istoka. Upitajmo se jesmo li mi i koliko smo zaista  Isusovi svjedoci u današnjem svijetu.