Jesmo li svjesni da je čovjek štalica u kojoj se Bog rodio? Počašćeni smo što, unatoč našoj nečistoći, Bog želi stanovati u nama. Nama je potrebno slavlje Božića da bismo u to mogli što čvršće povjerovati, jer sami po sebi za to nismo sposobni. Da bismo potvrdili svoju vjeru kako je rođenjem Boga u nama započelo nešto sasvim novo, potrebne su nam pjesme, svijeće i nakit, a još potrebniji duh Božića – mir, srce Božića – ljubav, radost Božića – nada!
Božić je svetkovina dara i nježnosti. Božić je dijete u pelenama koje je skriveni Bog, skriven unutar ljudskog tijela. Božić je ljubav koja silazi među nas u liku najljepšeg, blaženog djeteta, jednaka nama u svojoj ljudskosti, jednaka i različita od nas u svom božanstvu, svetosti i milosti. On je Bog koji je po beskrajnoj svojoj ljubavi došao spasiti nas, postajući za nas lice Boga nevidljivoga, Riječ koja objavljuje Boga neizrecivoga. Božić je unutarnja raspoloživost slatka i vedra, spremna prihvatiti Riječ koja je Gospodin. Božić se jednom dogodio, ali se još uvijek događa po novom izlijevanju Božje milosti. Mi slavimo rođenje Isusovo u Betlehemu, kako bismo mogli istinski vjerovati da u sebi posjedujemo božanski život.
Što otajstvo Božića predstavlja za sv. Franju Asiškoga? Prije svega, on je osjetio potrebu ponovno oživjeti ovaj događaj. Osjetio je potrebu živjeti u ovom događaju odnos sa Sinom Božjim koji se rodio da bi bio naš brat i naš Bog, sa sinom Božjim koji nam se daje u pričesti. On je taj koji je obnovio jaslice u Grecciu! Kao đakon u slavljenju sv. Mise propovijedao je – navijestio Radosnu vijest. Franjina riječ nije mogla biti drugo nego govor koji nije govorenje, nego samo mucanje čuđenja, divljenja, ljubavi za Boga koji je postao čovjekom. Držao ga je u svom naručju, bio mu je otvoren čitavim svojim bićem. Franjo je želio probuditi čovjeka, probuditi svoje slušatelje da se otvore Bogu u Isusu, da dadnu prostor u svom srcu Bogu i njegovu Duhu kako bi u njima djelovao, da ga prime u svetoj pričesti. On želi ispravni odnos s Isusom rođenim u Betlehemu, ali i s Isusom Kristom prisutnim u euharistiji, koji je zaista isti Isus-Spasitelj. Odatle Franjo crpe svoje iskustvo, odatle i mi možemo crpsti vlastito iskustvo s Isusom Kristom. Ne možemo živjeti niti u našem življenju ići prema uvijek većoj savršenosti ukoliko se u Isusa Krista dublje ne uključujemo. Dubinski se uključiti u Krista Isusa znači živjeti njegovu prisutnost. Sigurno je da se više ne ponavlja njegovo rođenje. Isus je rođen samo jedanput. Ne ponavljaju se otajstva njegova života. Prema tome, uključenje u Krista može se živjeti samo u činu u kojem on vječno ostaje i vječno živi. Gdje je Bog? Bog je ondje gdje ga se pusti da uđe!
U Božiću Bog nam daruje sebe, svoj život, svoga Sina – našega brata, Isusa. Stoga smo i mi pozvani darivati jedni druge. Ali, smijemo li se pritom zaustaviti na darivanju stvari ako nam je darovan život i srce? Smijemo li mi drugima uskratiti ono što Bog nama daruje i na što nas poziva? Božić ne krije težinu darivanja, ne zatvara oči pred cijenom koju plaća svaki onaj koji sebe želi darovati drugima. To je stvarni život: kad susretnemo drugog čovjeka, brata i sestru koji su potrebni blizine i naše brige, nije uvijek dovoljno da ih samo materijalno osiguramo. Božić nije mir darivanja stvari, nego nemirni mir darivanja vlastite osobe.
Božićna poruka i danas je aktualna iako su od Isusova rođenja prošle brojne godine. Tu poruku primamo, oduševljavamo se njome. Ona nam pomaže oblikovati život i naše zajedništvo. Božićna poruka je jednostavna u svojoj dubini i lijepa u svojoj ozbiljnosti. Svraća našu pozornost na dobrotu, mir, zajedništvo i ljubav. Božićna poruka je čudo. Bog za svoje planove izabire obične i jednostavne, ali otvorene ljude. Ne osigurava im sve u detalje. On nije bog programer nego Bog koji voli slobodu i daruje je čovjeku. Bog računa s ljudima kao što su pastiri i sa stvorenjima poput ovaca, vola, magarca. Nije li čudo da ono što je nezaštićeno, dobro i sveto, uspijeva preživjeti pred silinom i nasiljem onih kojima ništa nije sveto, koji su radi svojih sebičnih interesa spremni na svaku manipulaciju i zločin?
Božić ne izbjegava suočiti se s nepravdom u društvu na koju se sve više navikavamo i pred kojom bespomoćno sliježemo ramenima. Božić ne skriva pod tepih siromaštvo, bijedu, okrutnost i nemilosrdnost. Ali Božić zna da ondje gdje Bog dolazi među ljude postoji razlog za veselje, za radosno slavlje i zajedništvo. Koliko god bili lijepi običaji, Božić mora biti izazovan, životan, nov. Mora imati osjećaja za stanje naših bližnjih. Božiću pripada radost, smirena i osjetljiva, radost koja je svjesna da se dijeljenjem uvećava. Ako ga tako dočekamo i prihvatimo tada će se u našem životu, s našim bližnjima početi događati pravo pravcato čudo: tada će Bog biti s nama i među nama. I na kraju, želim svima nama susret s božanskim, susret s Bogom u Božiću i susret s čovjekom ispunjenim Bogom kojega susrećemo u našem međusobnom čestitanju. Na dobro nam došao Božić, sveto porođenje Isusovo!
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Riječ Gospodnja.
