Među tragičarima franjevcima iza svršetka Drugog svjetskog rata jest i fra Mladen Čaja. Rodio se u Kupresu, župa Otinovci, 7. studenog 1923. godine od oca Josipa i majke Mare r. Vujanović. Miroslav Džaja piše da je rođen 27. studenog 1923. Krsno mu je ime Ivan. Osnovnu školu pohađao je u Vitezu od 1930. do 1934. a gimnaziju u Visokom od 1934. do 1940. te od 1941. do 1943. godine. Bio je izvrstan učenik i kao takav oslobođen polaganja mature. Uz obavezno školsko gradivo i privatno se usavršavao, posebno u glazbi – veoma dobro je svirao klavir, orgulje, harmoniku i gitaru – i u učenju stranih jezika: talijanskog, njemačkog i ruskog. Imao je i “spisateljske žice” te je već kao Ivica Čaja objavio pjesme Ptice u susjedstvu u visočkom đačkom Cvijetu. Još kao gimnazijalac fra Mladen je uredio 24. godište Cvijeta i u njemu je objavljena obilnija njegova suradnja. Tu su prozni radovi: Caritas, Idealizam preduvjet napretka, Književna pojava Vlade Vlaisavljevića, te pjesma Na braniku roda i domovine.
Novicijat je proveo na Gorici-Livno. Obukao ga je 29. lipnja 1940. i zavjetovao 30. lipnja 1941. godine provincijal fra Anđeo Kaić. Tada je zamijenio krsno ime Ivan redovničkim fra Mladen. Svečane zavjete položio je u ruke provincijalova delegata fra Vitomira Jeličića 10. veljače 1945. u Sarajevu u oratoriju tada još blaženog Nikole Tavelića koji se nalazio u sklopu zgrade Teološkog fakulteta jugoslavenskih franjevaca. Studij bogoslovlja započeo je u Sarajevu 1943. godine na spomenutom Fakultetu. Tu ga je poticao i na pisanje u Glasniku svetog Ante urednik glasnika fra Eduard Žilić. Fra Mladen se odazvao na te poticaje s nekoliko priloga tijekom 1944. godine, a to su: Brankovo božićno sjećanje, U ocvalom svibnju, Za dvie svieće i Mislimo li na smrt. Zbog ratnih opasnosti Fakultet je prekinuo nastavu, a fra Mladen je izmješten u Guču Goru. Odatle je ubrzo premješten u Ovčarevo na ispomoć u pastoralu fra Tugomiru Geliću, župniku.
Kada su partizani osvojili Travnik i u njemu izvršili pokolj, i fra Mladen je krenuo u pustolovinu izbjeglištva. Dospio je do Bleiburga, zarobljen je i vraćen u Maribor. Tu je sreo fra Franju Lipovca koji mu je dao jedne svoje naočale jer je Mladen svoje izgubio prilikom povlačenja, a bile su mu prijeko potrebne. Prebačen je u Zagreb. Tu ga je sreo fra Jerko Mihaljević i preuzeo od njega njegovu fratarsku krunicu koja je po fra Vjeki Zirdumu stigla do svoga odredišta – do fra Joze Čaje, Mladenova starijeg brata. Nakon toga za fra Mladena se ne zna. Nestao je u svibnju 1945. godine na području Slatine i tu je najvjerojatnije ubijen nepoznatog dana i na nepoznatom mjestu u 22. godini života. Za grob mu se ne zna do dana današnjega. Za njegovu kob pokušalo se doznati i preko jednog vidovnjaka – poljskog franjevca. To je učinjeno koncem sedamdesetih godina. On je gledajući fra Mladenovu fotografiju rekao da je taj «dečko mrtav već od 1945. godine».
Fra Mladen je surađivao u: Cvijetu (1937, 1942), Glasniku svetog Ante (1944).