Čitanja: Iz 50,4-7;  Ef 2,6-11;  Mt 26,14 – 27,66

Uvod: Današnja se liturgija sastoji od dviju  cjelina: 1. sjećanje na svečani Isusov ulazak u Jeruzalem, koji veličanstveno prihvaćaju maleni i jednostavni, a od njih se distanciraju svećenici i narodne starješine; 2. euharistijsko slavlje u kojem važno mjesto zauzima navještaj, meditacija Muke Isusove. S mnoštvom iz Jeruzalema slijedimo Isusa; s blaženom Djevicom Marijom razmišljajmo onu muku po kojoj smo spašeni.

Cvjetna nedjelja je jedan od najneobičnijih liturgijskih događaja: blagdan suprotnosti. Tog dana se stapa “Aleluja“ i “Razapni ga“, radost i muka, ljubav i izdaja. U događajima u Jeruzalemu istaknimo tri bitna trenutka: Isusov svečani ulazak u grad popraćen radosnim uzvicima, postepeni niz izdaja u gradu i Isusova smrt izvan grada. Cvjetna nedjelja ima trajnu poruku. Promislimo da je svaki ljudski život Cvjetna nedjelja. Svaki je brak Cvjetna nedjelja. Svako je ljudsko srce Jeruzalem, gdje se Krist svečano uselio u trenutku krštenja. Ali, kao što je Isus u Jeruzalemu uskrsnuo, jednako tako je u stanju uskrsnuti u svakom ljudskom srcu (M. Szentmartony, Očarani Božjom riječju. Promišljanja o nedjeljnim liturgijskim čitanjima, Zagreb, 2013, 46-47).

Cvjetnica u punini svojeg liturgijskog sadržaja snažno izražava bit pashalnog otajstva: kroz muku do pobjede, kroz smrt u život, kroz nevolje i boli zemaljskog života k uskrsnoj Slavi. Dolazimo u susret Tebi, Gospodine Isuse, s maslinovim grančicama. Sada vidimo da si Ti onaj koji je trebao doći; Ti si onaj u komu se ispunjaju proroštva, ostvaruju naše nade; Ti si blagoslovljeni koji činiš da konačno odsjeva lice i svjetlo Očevo na zemlji, na našim bijednim licima. Ti imaš lice svih nas, u tvom čovječjem licu mi se prepoznajemo, na tvom se licu zrcali Božje lice. Dopusti nam da kličemo s Tobom, pomozi nam da vjerujemo u Tebe. I danas se sjećamo tvoga slavnoga ulaska u Jeruzalem, grad Božjih obećanja i Božje nazočnosti, grad Tvoga stradanja ali i konačnog susreta sa Ocem. Svi neugodni događaji ne mogu Te zbuniti niti odvratiti od Tvoga cilja. Ostaješ sebi dosljedan, Ocu vjeran i ljudima naklon. Za čovjeka ne postoji više bezizlazno stanje, jer si Ti, Isuse, izbavitelj iz svakog stanja i svih čovjeku protivnih okolnosti. U Tebi nam se Bog približava na različitim razinama.

U Isusovoj muci proživljavamo muku Crkve, muku svijeta i svoje vlastite muke. Što smo osjetljiviji prema Isusu, imamo više srca, više pažljive sućuti prema bližnjima. Tu su sva naša sudjelovanja u ovim događajima, tu su stavovi koje zauzimamo, položaji koje držimo. S kojom smo se ulogom u Isusovoj muci identificirali? Prvi udarac prije bičevanja koji je Isus primio bio je onaj od vlastitog učenika, koji je mačem odsjekao uho sluzi velikog svećenika. Njegovi učenici ne razumiju da Bog ne želi biti moć i ne brani se i ne nanosi nasilje. Učenici nisu prihvatili Govor na Gori: … A ja vam kažem: Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi!… (Mt 5,39). Isus se ograničava na sjećanje da nasilje rađa nasiljem i naglašava da samo blagost pokazuje snagu Božju. Isus je živi izazov ljubavi: da bi potvrdio vlastitu snagu, bira put slabosti, put nenasilja. Ubojstvo i nasilje nemaju ništa s čašćenjem Sina čovječjeg. Procesuiran si Isuse, tu su suci, svjedoci… Određeni pojedinci te sude, ne za ono što si učinio nego za što su oni već odlučili prije nego što su te uhitili. Ti nisi ono za što si osuđen na smrt.

I Pilatova žena, kao i mnogi drugi, svjedoči za njega da je Pravednik. “Dok je još Pilat sjedio u sudnici, njegova žena šalje mu poruku: Nemoj se ti ništa miješati u stvar toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega“. Nikakva Pilatova reakcija na ovo nije registrirana. “Sanjao sam“, ponavljao je američki borac za ljudska prava pastor Martin Luther King. Netko se bojao toga sna, netko se bojao Pravednika. Da se ovaj san ostvario, mnoge bi se stvari morale izmijeniti. Neki misle: Bolje je sve srediti olovom nego ponovno diskutirati, donositi određene izbore. Lakše je ubiti sanjara i tako spasiti obraz, karijeru, stolicu, popularnost. Dakle, snovi su ono što “smeta“. Prevrtljivost je trajna crta čovjekova odnosa i opredjeljenja, što vidimo i kod Pilata.

“Od sada ćete vidjeti Sina čovječjeg kako sjedi s desne Bogu…“. Isus više voli titulu “Sin čovječji“ od svake druge. Sin čovječji izražava čovještvo s nama zajedničko, govori o solidarnosti sa svim ljudima, posebno sa siromašnima, malenima, slabima… Isus je Čovjek koji voli prirodu, ptice, poljsko cvijeće; Čovjek koji zna što je rad, svečanost, umor, nepravda, radost, patnja, isključenje, ljubav, obiteljski život, prijateljstvo; Čovjek koji zna razumjeti slabosti drugih ljudi; On je Čovjek izvanrednog čovještva. Sin čovječji, prije nego se pojavi sjedeći s desne Božje, nije se ustručavao sjediti za stolom s grešnicima.

“Bog ga je uzvisio i dao mu je ime koje je iznad svakog drugog imena, jer će se u ime Isusovo prignuti svako koljeno…“. Također i naše koljeno se prigiba pred Jedinim Gospodinom, koji je umro za sve a nije druge gurnuo u smrt da bi spasio sebe. Od njega baštinimo dostojanstvo imena čovjek. Jedno od nadahnuća ove Cvjetnice neka nam bude molitva za obnovljenu vjernost Isusu, za vjernost do kraja ma što se s nama događalo.

Misao iz knjige:
fra Marko Semren, “SUSRET U RIJEČI, propovijedi i meditacije za liturgijsku godinu A”