Isus kaže o Duhu Svetom: „On će mene proslavljati jer će uzimati od onoga što je moje i to objavljivati vama“ (Iv 16,14). Otvorimo se Duhu Svetom kako bismo dostojno proslavili ovu gozbu ljubavi.

Danas je dan Duha Svetoga, velikog protagonista našega života. Tko je Duh Sveti? To je Duh istine; ne istine logičkog, racionalnog reda nego istine životnog i objavljenog tipa, objave koja nam govori koji je smisao života, smisao svega postojećega. To je Duh jedinstva; ne jedinstva potrebe koje se rađa iznad naših glava, bez poziva na naše sudjelovanje, nego jedinstva slobode koje se izgrađuje u savjestima i stvara se u otvaranju bratstvu koje gleda ljude ne više kao neprijatelje nego kao suputnike. Duh je vjetar tj. apsolutna novost, Božji dah koji budi obamrlog čovjeka i žalosnu prirodu, razrješuje i pobjeđuje čvor grijeha. Duh je oganj, koji naviješta čistu i potpunu transcendentnost Boga, najviši žar koji je nemoguće dodirnuti, gorući grm koji nikad ne izgara. Duh je dinamička stvarnost koja djeluje na nevidljiv način i mijenja čovjeka iznutra, kako to ističe Posljednica: prožima, osvaja intimnost srca, tješi, hrani, pere, natapa, liječi, usmjerava, popravlja… Duh Sveti je najizvrsniji dar, neizmjeran kao što je neizmjeran Bog.

Duhu se ne protivi nego mu se povjerava čitav život. Povjerimo toj božanskoj snazi danas svoje srce, osobe koje ljubimo, Crkvu i čovječanstvo. Duhu istine i jedinstva, Duhu koji je oganj i vjetar, prepustimo čitavo svoje biće i neka sve nas vodi novoj stvarnosti koja je  svakog dana uvijek iznova čudesna. Dar Duha Svetoga nije određen samo za malen broj izabranih, nego je namijenjen svim ljudima, kao što je i Krist za sve umro, uskrsnuo i uzašao na nebo.

Događaj Duhova znači ponovno ujedinjenje čovječanstva. Duhovi su suprotnost Babilonu. Graditelji glasovitog babilonskog tornja (Post 11,1-9), htijući u svojoj oholosti doseći do samoga Boga, postigli su kao rezultat svoga velikog pothvata zbunjenost, raspršenje, podjelu, totalno međusobno nerazumijevanje. Dolaskom Duha Svetoga dogodilo se protivno: ne zbrka jezika, nego „dar jezika“, što je omogućio međusobno razumijevanje ljudi iz „svakoga naroda“ (Dj 2,5). Osnovno djelovanje duha Svetoga jest stvaranje jedinstva, različite narode božanskom snagom ujedinjuje u jedan narod, tj. u narod Božji. Božanski Utješitelj, Duh ljubavi, jest veza jedinstva među vjernicima, od kojih čini jedno mistično Kristovo Tijelo – Crkvu.

Na Duhove se ostvaruje jedinstvo i razumijevanje. Narod različitih govornih područja okupljen na dan Duhova sluša apostole i čuje ih „na svom materinskom jeziku“ (Dj 2,8).  To pokazuje kako se univerzalizam spaja s poštovanjem različitosti; kako se jedinstvo aktualizira u pluralizmu. Duh Sveti je počelo ujedinjenja, ali također i razlikovanja. Ne treba posebnosti gušiti, manipulirati, izjednačavati, nego ih treba uočavati, prepoznavati ih kao bogatstvo kako bi Crkva dosegla svoj univerzalizam. Moguće je raditi na ujedinjenju svijeta kada se usvoje mjere Božje.

Koji je učinak naviještene riječi? Radi se o riječi koja utvrđuje kontakt s Bogom, probuđuje nešto iznutra, pali čežnju, ispunjava želju za svjetlom čuvanim u srcu. Čudo jezika na Duhove ne tiče se ušiju slušatelja, nego silazi dublje, u srce. Univerzalna poruka Duhova se prevodi u univerzalni proziv. Djelo započeto na Duhove treba obnoviti lice zemlje. Crkva, a to smo svi mi, upućena je da u svijetu za Krista osvoji sve ljude, bez razlike rasa i vjera. Dar jezika je dar ljubavi. Svi razumiju govor ljubavi: učeni i neuki, sunarodnjaci i stranci, oni koji vjeruju i oni koji ne vjeruju. Potrebno je da se duhovi obnavljaju. Iako je Duh Sveti već prisutan, treba uvijek iznova moliti: „Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernih i oganj svoje ljubavi u njima užezi.“ Duh Sveti koji je već  prisutan, upravo snagom te svoje prisutnosti budi u nama želju da ga primamo u većoj punini.

Postoje darovi  kao i plodovi Duha Svetoga (Gal 5,22). I plodovi također ulaze u kategoriju dara. Plodovi Duha obogaćuju osobu,  potpuno je ostvaruju, ali također pridonose  izgradnji zajednice. Stvar postaje još jasnija ako se suprotstave, kako to čini Pavao u poslanici Galaćanima, „djela tijela“ (Gal 5,19-21) i „plodovi Duha“ (Gal 5,22-23). „Idolatrija…, neprijateljstva, nesloga, ljubomora, nesuglasice, podjele, zavisti“ dijele zajednicu jer su na liniji Babilona. Naprotiv, …“ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrohotnost, dobrota, vjernost, poniznost, vladanje sobom“ elementi su koji izgrađuju zajednicu te u njoj osiguravaju privlačnost i čvrstoću.

Isusov učenik živi po Duhu djelotvornom vjerom, čvrstom, nepokolebivom nadom i domišljatom ljubavlju.