U nedjelju, 2. lipnja, zajedno sa našim meštrom fra Markom Ešegovićem krenuli smo na put prema franjevačkom samostanu Uznesenja Blažene Djevice Marije – Rama-Šćit.

Približavajući se samostanu nismo znali što je to što nas više oduševljava? Je li to prekrasan pogled koji pruža Ramsko jezero ili je to mir kojim odiše priroda toga kraja? U svakom slučaju, ostali smo duboko zatečeni prizorom koji nas je dočekao.

Dolaskom u samostan, dobrodošlicu nam je izrazio ramski gvardijan – fra Andrija Jozić – koji nam je zaželio ustrajnost i strpljivost na ovome putu te da nam ove duhovne vježbe budu na korist i na našu osobnu izgradnju.

Duhovne vježbe pod motom – Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! (Mt 5, 48) – predvodio je fra Nikica Vujica, vikar župe i svetišta sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju.

Tijekom dana bi se nekoliko puta sastajali u Dvorani prijateljstva gdje su se održavala naša predavanja, razmatranja, molitva časoslova i krunice.

Fra Nikica se kroz svoja predavanja dotaknuo nekoliko tema. Jedna od njih bila je milosrđe Božje u kojoj je kroz kronološki biblijski slijed događanja prikazao kako se Bog bezbroj puta smilovao svome – često neposlušnom – narodu i kako mu svoje milosrđe nikada nije prestao iskazivati, jer je Božje milosrđe kao takvo neiscrpno. To je ujedno bio poziv nama koji se upravo pripremamo za život u zajednici u kojoj je – da bismo funkcionirali – svakodnevno potrebno iskazivati milosrđe i nikada se ne umoriti od toga. Krive slike o Bogu koje nam nameće svijet, a često i mi sami, problem su današnjice koje nas udaljavaju od našeg prvotnog izvora. Nekoliko je puta tijekom predavanja naglasio radost življenja, ispunjeni život i obraćenje na Isusa Krista kao centra naših života. Usporedio je svijet sa simfonijom čiji je glavni, jedini i pravi dirigent Isus Krist, a svi mi ostali – svaki na svoj način – sudjelujemo u tome veličanstvenom djelu. Također nas je potaknuo da se utječemo Blaženoj Djevici Mariji i njenom zagovoru. Njoj, kao Isusovoj Majci, čiji zagovor ne može biti ne uslišan pred licem njenog Sina.

Dani su prolazili obasjani suncem i pjevom ptica, a noći laganim povjetarcem i kreketanjem žaba. Vrijeme je bilo na našoj strani, a braća su upravo to iskoristila kao priliku za kupanje u Ramskom jezeru.

Kako svaki franjevački samostan ima svoju posebnu prošlost, tako ima i ovaj. Tu priču s nama je podijelio fra Mijo Džolan – bivši provincijal – koji nam je ispričao tužnu prošlost stradanja ramskih fratara, franjevačkog samostana i naroda, ali i heroja koji su se upravo u tako teškim trenutcima uzdignuli i bili svjetlost i nada ostalom narodu. Istaknuo je priču o Divi Grabovčevoj, lijepoj djevojci i njenoj gorkoj sudbini. Proveo nas je kroz samostanski muzej, galeriju i knjižnicu, ali i kroz samostansko dvorište u kojemu se nalazi nekoliko brončanih skulptura od kojih jedna prikazuje lik već spomenute Dive Grabovčeve. Tu se nalazi i skulptura Ramskog križa koji je posvećen 1000 ubijenih nenaoružanih civila. Skulptura Posljednje večere koja ima vrlo duboko simboličko i teološko značenje. Naime, da biste pogledali ravno u Isusa, trebate stati do Jude. Skulptura ramske majke s djetetom u naručju koja simbolizira život žena (Čvrste ruke) koje su same odgajale svoju djecu dok su njihovi muževi bili u borbi.

Na koncu duhovnih vježbi imali smo pokorničko bogoslužje te kratki nagovor za ispit savijesti i priliku za svetu ispovijed. Sve smo zaokružili samostanskom rekolekcijom na kojoj su sudjelovali fratri livanjskog i ramskog samostanskog područja, koju je predvodio naš voditelj duhovnih vježbi, fra Nikica Vujica.

Nakon proslavljene svete mise u samostanskoj kapelici – koju smo animirali našim pjevanjem, sviranjem i ministriranjem –  uslijedio je zajednički ručak sa braćom, a druženje smo nastavili dugom vožnjom brodićem na jezeru po kojem nas je provozao fra Goran Barešić – samostanski vikar i ekonom Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Livnu na Gorici.

Nakon vožnje, osvježili smo se sladoledom, kavom i sokom u obližnjoj suvenirnici te smo se nakon toga uputili nazad prema Livnu.

Zahvaljujemo ramskim fratrima na lijepoj dobrodošlici i na vrlo bogatom sadržaju koji su podijelili s nama. Posebno zahvaljujemo našem predvoditelju duhovnih vježbi – fra Nikici Vujici – na izdvojenom vremenu, vrlo poticajnim i ohrabrujućim riječima. Iako su ovo bile naše prve duhovne vježbe, ostat će zapamćene dugo u našim srcima!

Povijest naše Bosne zbilja se može iščitati kroz njene crkve, samostane, brojne heroje, zgode i nezgode njenih pastira, ali u svemu tome, franjevci su ti koji su utkani duboko u njeno korijenje. Lijepo je biti dio toga života bez kraja!

A kako je sve to izgledalo, pogledajte još jednom i u priloženim fotografijama!

 Marko Spajić, postulant