Rođen je 19. a kršten 20. studenog 1896. godine u Livnu. Krsno mu je ime Josip. Otac mu se zvao Nikola a majka Ana r. Bilić. Krizman je 24. srpnja 1904. Osnovnu školu svršio je u Livnu a gimnaziju u Visokom od 1907. do 1916. godine.

U novicijat ga je primio i odjenuo u fratarsko odijelo u Gučoj Gori 15. srpnja 1911. provincijal fra Alojzije Mišić. Uzeo je ime fra Bonifac. Jednostavne zavjete položio je u ruke fra Bonifacija Vidovića, provincijalova delegata, 26. studenog 1912. godine, a svečane 9. studenog 1915. u ruke fra Josipa Andrića, provincijalova delegata. Mudroslovno-bogoslovni studij završio je u Sarajevu i Kalozsi od 1916. do 1919. godine. U Kalozsi je 28. travnja 1918. godine primio podđakonat, a prezbiterat mu je u Sarajevu podijelio nadbiskup Ivan Šarić 6. srpnja 1919. Iza bogoslovnog studija odlazi u Fribourg u Švicarskoj na studij romanistike i filozofije. Okončao ga je 23. srpnja 1924. obranivši doktorsku disertaciju «La notion de la vie d’après Bergson». U međuvremenu je 1921/22. u Visokom na Gimnaziji predavao njemački i francuski jezik. U travnju 1923. opet je u Visokom profesor francuskog jezika i filozofije. Od 1924. do 1941. trajno je u Visokom profesor na našoj gimnaziji. Par godina predavao je i latinski jezik i umjetnost. Često je bivao razrednikom maturanata, a jedno vrijeme i prefektom klerika. Godine 1926. je član redakcijskog odbora »Franjevačkog vijesnika», a od lipnja 1928. do rujna 1929. i glavni urednik. Često je u njemu surađivao. Godine 1941. prelazi iz Visokog u Sarajevo – s Gimnazije na Teologiju. No na Teologiji je predavač već od 1934. godine i tamo ostaje profesorom do 1973. Tijekom tridesetdevetogodišnjeg nastavničkog djelovanja na Franjevačkoj teologiji fra Bonifac Badrov je predavao sljedeće filozofske traktate: uvod u filozofiju, metodologiju, logiku (dijalektiku), metafiziku (ontologiju), kritiku (noetiku, teoriju spoznaje), teodiceju, kozmologiju, etiku, psihologiju, pedagogiju, povijest filozofije, filozofiju religije, povijest i psihologiju religije, a držao je i seminare iz filozofije. Po potrebi je držao predavanja i iz moralke: zapovijedi, kreposti i načela, iz dogmatike: mariologija, Utjelovljena Riječ, Bog stvoritelj i uzdizatelj, te iz duhovne teologije: ascetika i mistika. U dva navrata biran je i za rektora Teologije – 1941/42. te od 1945. do 1948. godine. Od 1940. do 1942. obnašao je i službu gvardijana samostana svetog Ante, a definitor Provincije je bio od 1955. do 1958.

Fra Bonifac Badrov bavio se i spisateljstvom: od 1925. do 1973. objavio je preko 115 bibliografskih jedinica. Surađivao je u brojnim publikacijama: Dobri pastir – 1951, 1953, 1955, 1956, 1959, 1960, 1962, 1964, 1966, 1968, 1970, 1973; Franjevački vjesnik – 1927-1929, 1933; Glasnik svetog Ante Padovanskog – 1932-1936, 1938, 1940-1941, 1943-1944; Hrvatska prosvjeta – 1930; Jugoslavenski list – 1926; Kalendar svetog Ante – 1927-1928, 1934-1935, 1940, 1942, 1945; Spomenica Franjevačke gimnazije u Visokom – 1932.

Radovi su mu veoma raznorodni i raznovrsni – prave filozofske, duhovne, povijesne i književne studije, kratki nagovori, razmatranja, nekrolozi, spomeni raznih godišnjica, recenzije te izvješća o raznim aktualnostima iz života Crkve, posebno franjevaca. Uz doktorsku tezu tiskao je i kratku monografiju o fra Lovri Karauli 1925. godine.

Napisao je skripta – strojopis ili ciklostil – iz uvoda u filozofiju, opću metafiziku, logiku i metodologiju, kozmologiju, teodiceju, teoriju spoznaje i filozofiju znanosti, etiku, psihologiju, pedagogiju, povijest filozofije i filozofiju religije.

Prigodom 73. godišnjice njegova života na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu održana je svečana akademija njemu u čast, a prigodom 100. obljetnice njegova rođenja opet na Teologiji – ovog puta u izbjeglištvu u Samoboru – održan je 30. listopada 1996. godine znanstveni skup posvećen fra Bonifacu Badrovu. Radovi s tog skupa i fra Bonifacova pisana ostavština – objavljena i neobjavljena – tiskani su u njegovim Sabranim djelima, I-III. 1997 – u organizaciji i pod uredničkim vodstvom fra Joze Mihaljevića.

Fra Bonifac Badrov umro je 13. srpnja 1974. godine u Sarajevu i 15. srpnja je pokopan u sarajevskom groblju Bare.

Nada Pivac portretirala je fra Bonifaca 1969. godine.

O fra Bonifacu Badrovu zabilježeno je u nekrologij i sljedeće: “Čovjek je to fina duha, veoma dobar poznavatelj filozofije, na tom području mnogo je i pisao, vršeći profesorsku službu više od pedeset godina poučavao je u filozofskim disciplinama veoma brojno mnoštvo mladića i davao im istinski uzor franjevačkog života” – Nekrologij 1990.