Fra Franjo Grabovac alias Tavra rodio se u Mišima, župa Vidoši, 19. travnja 1835. godine od oca Jakova i majke Matije r. Ćurić. Krsno mu je ime Juro. U šematizmu Reda za 1903. godinu piše da je rođen u Zidinama. U franjevačko odijelo odjenuo ga je primivši ga u novicijat u Fojnici 26. travnja 1851. godine fra Marijan Šunjić, provincijal. Tom prigodom uzeo je ime fra Franjo. Isti Šunjić primio je i njegove svečane zavjete 30. lipnja 1852. godine – sada kao provincijalov delegat. Godine 1852. je student prve godine filozofije u Fojnici, a 1856. je u Đakovu zavjetovani klerik, student druge godine teologije.

Za prezbitera je zaređen 13. rujna 1857. Iste godine je kapelan u Vidošima. Godine 1859. službuje na Gorici kao vikar i kao učitelj u osnovnoj školi. Potom je u Fojnici 1860. i 1861. godine kapelan i svetkovinski propovjednik. Ponovno dolazi na Goricu 1862. kao kapelan i nedjeljni propovjednik, a potom je ondje višegodišnji učitelj mladeži od 1863. do 1866. Godine 1863. je svetkovinski, a 1864. nedjeljni propovjednik, pa opet svetkovinski propovjednik 1865-1866 i učitelj u školi. Službu župnika obnašao je u Grahovu od 27. lipnja 1870. do 20. svibnja 1876. Potom obavlja službu župnika u Ljubunčiću od 1876. do 1878. i u Lištanima od 1878. do 1885. godine. Godine 1891. je župnik u Čukliću kao starac, teško pokretan. Stoga izbijaju nesporazumi između njega i fra Alfonza Marije Bralića, koji je obavljao veći dio fra Franjinih poslova, a koji je bio nezadovoljan novčanom nadoknadom koju mu je za taj posao na koncu ponudio fra Franjo jer je bila znatno manja od obećane. Petar Džaja piše da je fra Franjo 1890. i 1891. bio župnikom u Vidošima.

Zbog poteškoća u kretanju Grabovac se povlači u samostan gdje je 1887. godine duhovnik i ispovjednik klerikâ, 1895. knjižničar, čuvar svetišta, diskret, duhovnik i ispovjednik klerika. Zlatni jubilej svoga svećeništva proslavio je 28. srpnja 1907. godine u prepunoj goričkoj crkvi. Umro je u samostanu na Gorici 7. travnja 1909. godine primivši opetovno sakramente umirućih. U nekrologiju piše da je bio “pobožan, ustrpljiv i redovnički samozatajan”, “dobar i uzoran redovnik”. Zdravlja je bio čelična i dobra, osim nogu. Zadnjih mjesec i pol života razbolio se, polako venuo i svenuo.