Liturgija današnje nedjelje poziva nas da produbimo značenje Božića. Treba još više upoznati Onoga koji je došao među nas, Isusa, koji je došao da bude svjetlo na putu života i da po njemu postanemo djeca Božja. To je bit Božića, to je čudesni dar koji nam je darovan. Neka u našim srcima zavlada Duh Božića – mir, srce Božića – ljubav, radost Božića – nada.

Današnja nas čitanja upoznaju s Mudrošću. Mudrost je bila prije stoljeća i stoljeća – od početka. Ova mudrost dolazi od Boga a ne od čovjeka. Ova mudrost je stvoriteljica svega onoga što postoji, arhitekt svega postojećeg. Mudrost koja je neodvojiva od smisla otajstva. Mudrost pretpostavlja vjeru. Sirah govori o stvaralačkoj mudrosti i mudrosti stvaranja. Predstavlja je kao osobu koja nikada ne ostavlja Božje društvo. Mudrost nam se objavljuje s dvostrukim građanstvom (državljanstvom): jedno nebesko prebivalište “Na visinama nebeskim razapeh šator svoj, i prijestol moj bi stup od oblaka” (Sir 24,4), drugo na zemlji. “Tada mi zapovijedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: ‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu … Dao mi je tako spokoj u milome gradu” (1). Izrael postaje tako narod mudrosti, jer je vlasništvo – baština Božja ili posjed mudrosti. Mudrost izlazi “iz usta Svevišnjega” kao dah, životni dah. Povjereno joj je poslanje omotati svemir zavjesom plodne pare za priopćenje topline i probuditi ga na život. Želi vršiti vlastitu moć, raširiti svoju snagu ižaravanja na zemlji. Želi posjetiti svu Adamovu djecu, jer je oni nužno trebaju.

Znakovit je izričaj “Stavio sam korijenje među slavni narod”. Mudrost ne ostaje udaljena, ne spušta se, ne dotiče površinu, nego se ukorjenjuje. Naš istočni grijeh je bio taj koji je “iskorijenio” mudrost. Napravimo zato mjesto mudrosti koja dolazi od Boga, a ne dolazi iz laboratorija znanstvenika. Želimo li joj dati mjesto u našem svijetu u našem srcu?

U Bibliji je mudrost opisana kao draga žena, puna draži i privlačnosti, kao mlada djevojka koja se voli igrati (Izr 8,31). Dakle, njezino društvo je dragocjeno, a ne dosadno. Plemenita je i zahtjevna u isto vrijeme. Djevojka, zaručnica i majka zajedno. Njezina djeca koju rađa i odgaja sliče Ocu, ljubitelji su dobrog, istinitog, lijepog. Ivan u evanđelju za Mudrost upotrebljava riječ „Riječ“. Riječ Božja, Isus Krist, je Mudrost Božja utjelovljena: “On – Krist – postade nama mudrost od Boga i pravednost i posvećenje i otkupljenje” (1 Kor 1,30). Njega mi navješćujemo … poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka “doveli do savršenstva u Kristu … u kom su sva blaga mudrosti i spoznaje skrivena” (Kol 1,28 i 2,3). Isus Krist je mudrost Božja i snaga Božja. Krist je Mudrost Božja upravo kao Raspeti. Riječ ili Mudrost predstavlja se u svojim odnosima s Bogom, u svojoj preegzistentnosti u odnosu sa stvaranjem, u svom sudjelovanju u stvarateljskom činu, u svom poslanju ljudima, u svom dolasku i velikoj darežljivosti s obzirom na one koji su raspoloženi primiti je. Osim što je stvarateljica, Mudrost postaje riječ objaviteljica. Bog nam je darovao u Kristu svoj blagoslov, svoju milost, svoju ljubav, dao nam je u Njemu mogućnost upoznati otajstvo svoje volje. Da bismo razumjeli Božji plan s obzirom na naš život potrebno je imati “oči prosvijetljene srcem”. Zahvaljujući srcu punom ljubavi, koje kuca ritmom vjere, kršćanin je “vidovit – prorok“. Možda je ovo zadnja tajna mudrosti: imati oči prosvijetljene svjetlom koje dolazi iz srca. Utoliko smo kršćani koliko se Njegova mudrost – ili bolje: On sam kao Mudrost Božja – odražava u našem životu.

Najmudriji, po Bibliji, bijaše kralj Salomon. Kad nastupa na prijestolje, njemu se ukazuje Bog, Jahve, riječima: “Traži što da ti dadnem”. A on ga zamoli: “Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom!” I ta se molitva svidje Bogu (2 Ljet 1,7-12). Kada su filozofu Pitagori, koji je mudrost povezivao s Bogom, rekli da je sofos (mudar, mudrac), odgovorio je: “Theos esti sofos, ego de philosophos – Bog je jedini mudar, a ja tek ljubitelj mudrosti, čovjek mudroljubac – filozof. Biblijska je mudrost bliska znanju, no samo znanje još nije mudrost. Štoviše, mudrac ne teži prvenstveno mnogom znanju. Mudrost je u skladnoj cjelovitosti i u sretnoj procjeni, u pronicanju i odvagivanju. Mudrost je pravi životni odabir u pravi trenutak. Znanje može biti nedjelotvorno, mudrost je uvijek djelotvorna. Mudar se čovjek ozbiljno suodnosi prema svim zbiljama. Znanje može biti i zlohotno i zlotvorno. Znalac ne mora biti i dobar čovjek. A zao čovjek nema prava da se zove mudracem.