III. nedjelja kroz godinu (C)

U današnjim misnim čitanjima Isus traži raspoložena srca da prime i prihvate njegovu Riječ i otkriju lice Božje.

Današnja čitanja itekako su aktualna i za nas. Stoga ćemo istaknut samo neke crtice iz njih. Židovski narod se vraća nakon babilonskog progonstva, ali uza svu radost povratka, ne snalazi se. Zato mu Bog daje velike vođe Ezru i Nehemiju, te nastaje živo vjersko gibanje oko obnove Hrama. No to nije dovoljno, potrebna je i duhovna obnova cijeloga naroda kojega upoznaju s Božjim Zakonom, s Biblijom koja treba postati pravilo života i izvor radosti. Riječ Božju treba potvrditi ne samo ustima nego životom. Što je za nas Biblija? Je li ona i za nas, kao za psalmista „zakon Gospodnji“, „zapovijed Gospodnja… ona nam dušu krijepi, srce sladi, oči prosvjetljuje?“.

Pavao u 1. Korinćanima govori o karizmama – milosnim darovima kojima Duh Sveti bogato dariva pojedine vjernike ili grupe vjernika za dobro cijele Crkve. Sve se karizme mogu svrstati u tri reda: 1) dar upravljanja ili vodstva, 2) dar naučavanja ili umijeće prenošenja blagovijesti, 3) dar karitasa ili uzajamnog potpomaganja. Svi ovi darovi, iako različiti, služe jednom tijelu Crkve. Crkva je tijelo Kristovo. Bitna je značajka tijela da svi organi služe jedinstvu i zdravlju cijeloga tijela. Kako ostvariti jedinstvo u raznolikosti?

Kako su nastala Evanđelja? Jesu li izvještaji o Isusovu životu u njima povijesno vjerodostojni? Što je sadržaj tih mnogih izvještaja koje Luka ima pred sobom? Evanđelja nisu pokušaji da se napiše što cjelovitiji  životopis Isusa iz Nazareta, iako u njima ima mnogo biografskih elemenata. Evanđelisti žele navijestiti spasenje koje se dogodilo po njemu. U tom su povijesne činjenice vrlo važne, ali evanđelisti žele prodrijeti iza činjenica i odgovoriti na vrlo važno pitanje: Tko je Isus Krist i što on znači za čovjeka? Pisci se „držahu predaje očevidaca“. Ono o čemu nas izvještavaju, potvrdili su oni koji su bili „sve vrijeme koje Gospodin Isus provede među nama, počevši od krštenja Ivanova do danas kad je bio uznesen između nas“ (Dj 1,21). Isto ovo potvrđuju i Petrova i Ivanova poslanica: „Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova božanskoga veličanstva“ (2 Pt 1,16). „Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli … i što su naše ruke opipale… to navješćujemo i vama: o Riječi života“ (1 Iv 1,1).

I Luka se drži „predaje očevidaca“. On ih naziva „očevici i sluge Riječi“. Istražuje stvari i raspituje se kod onih što bijahu nazočni kad se to sve događalo. Svjestan je svoje jedincate zadaće kao Božji izvjestitelj koji želi preko Isusa navijestiti svemu svijetu i svim vremenima „siromasima radosnu vijest, oslobođenje zarobljenicima, tužnima radost“ (Lk 4,18). Luka želi kršćane svoga vremena uvjeriti da se „osvjedoče o pouzdanosti svega u čemu su poučeni“. On želi dvoje. Pouzdano izvijestiti što se dogodilo, i povrh toga, ukazati radi koga i zašto se dogodilo: „radi našega spasenja“. Kako želi biti izvjestitelj tako želi biti i evanđelist: navjestitelj radosne vijesti, da nam je u Isusu ponuđeno spasenje. Hoće ne samo pripovijedati nego i svjedočiti i uvjeriti da se u ovom Isusu ostvarila među nama milosrdna ljubav Božja. Luka je osjetio da je Isusova osoba i pojava zapravo neiscrpna te se ne može o njoj reći sve jednom zauvijek. U događajima koji su obilježili njegov život On je uvijek veći od tih događaja, u njegovoj riječi koja je ljude oduševljavala neviđenom mudrošću On je uvijek više od riječi, jer On sam je utjelovljena Riječ. Isusa možemo nazvati najvećim čudotvorcem, najgenijalnijim učiteljem božanske mudrosti, najboljim poznavateljem ljudske duše, nenadmašivim čovjekoljupcem, ali time još uvijek nismo odgonetnuli tajnu njegove osobe. On je svojim prvim svjedocima ostao nedokučiva tajna Božje prisutnosti među ljudima, na koju se može do kraja odgovoriti samo vjerom.

Naša vjera, kao i Teofilova, treba da bude osvjedočena vjera koja počiva na uvidu „u pouzdanost onoga u čemu si poučen“. Luka nam omogućuje saznati što je onih dana značio „događaj Isus“. Vijest se o njemu posvuda pronijela, svijet je grnuo k njemu. A on je nastupao pun Duha Svetoga:Danas se ispunilo ovo Pismo“, skinut je veo tajne s prorokove riječi, a otada Isus nastupa kao Mesija koji djeluje snagom Duha. Stavimo se u to Isusovo slušateljstvo, kao oduševljenici prvih dana. Božje danas traje neprekidno. Zahvaća li nas riječ Kristova, događaj Kristov – danas, svaki dan?

Prema Lukinu evanđelju, Duh Sveti je temelj Isusova života. Snagom Duha Isus ostvaruje svoje poslanje, posebice u zalaganju za siromašne, grešnike i sve potrebne Božjeg milosrđa. Kao čovjek, on nije veliki duh, kako kažemo za umne ljude, već čovjek Duha. Stoga je njegova tajna duboka kao Bog i neizmjerna kao vječnost. Ovo se osjeća na svakoj stranici Lukina evanđelja. U ovom smislu i Dostojevski govori: „Vjerujem da nema ništa ljepšeg, dubljega, simpatičnijega, razumnijega i savršenijega od Isusa; kažem s ljubomorom da ne samo što nema, već ne može ni biti. Želim reći još i više: Kad bi mi netko kazao da Krist stoji izvan istine, i kad bi istina stvarno bila izvan Krista, tada bih ipak više volio biti uz Krista nego uz istinu“ (I. DUGANDŽIĆ, U radosti naviještene riječi, Zagreb, 2006,101). Ovo su u Isusovo vrijeme osjećali svi oni koji su na razne načine bili odlutali od istine, dolazili su k njemu i on ih je prihvaćao. To čini i danas.

Lk 1,1-4; 4,14-21

 

Danas se ispunilo ovo Pismo.

 

Početak svetog Evanđelja po Luki

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:

»Duh Gospodnji na meni je

jer me pomaza!

On me posla blagovjesnikom biti siromasima,

proglasiti sužnjima oslobođenje,

vid slijepima,

na slobodu pustiti potlačene,

proglasiti godinu milosti Gospodnje.«

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«

Riječ Gospodnja.

Podijelite: