Svetkovina Krista kralja pokazuje nam put kojim je Isus Krist prošao do uskrsnuća, do slave punine Božjeg kraljevstva. Poziva i nas da ustrajemo u ljubavi i pouzdanju ne podliježući napastima i odbacujući svaki oblik sile, jer svaka će moć jednom postati nemoć i pred Bogom pokazati svoje pravo lice. Pred njim će se, konačno, prignuti svako koljeno.

Ozračje nastanka ove svetkovine. Nakon Ruske revolucije 1917. godine boljševici proglašavaju nadolazak komunizma, besklasnog društva „pravednosti i jednakosti“ na temeljima Marxova nauka, u čijim je korijenima sakrivena predodžba o dolasku mesijanskog kraljevstva. Nakon izborne pobjede 1933. Hitler obećava uspostavu „Njemačkog Reicha“, „kraljevstva veličine i časti, moći, slave i pravednosti“. Njega treba uspostaviti i u njemu će dominirati vladavina jedne rase.

Godine 1925. Katolička crkva uvodi i proglašava blagdan Krista Kralja. Nakon propasti apsolutizma i nagovještaja novih „kraljeva“ i veličina, papa Pio XI. (1922.-1939.) uvodi ovaj blagdan kao znak i orijentaciju, zalažući se za rast Božjeg kraljevstva. Imamo poteškoća ispravno razumjeti ovaj blagdan. Naša teškoća je u tome što smo skloni titulu „Krista Kralja“ shvaćati na sasvim ljudski način, a ona se može razumjeti samo u vjeri.

Na Pilatovo pitanje: „Jesi li ti kralj židovski?“ (Iv 18,33). Isus jasno odgovara potvrdno i objašnjava da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta i ne može se mjeriti mjerilima koja vrijede za svjetska kraljevstva. U ovom Kraljevstvu riječ je o sučeljavanju dviju moći: ovoga i onoga svijeta – staroga, nama dobro poznatog svijeta, i novoga, nama posve nepoznata. Moć novog svijeta morala je u Isusu uzeti obličje potpune nemoći da je ne bismo zamijenili s kojom ovozemaljskom moći. Pilat je zbunjen Isusovim odgovorom i pita ga „kakvu imaš moć“, jer kakav je to kralj bez moći? Isus odgovara: „Da, ja sam kralj! Ja sam se zato rodio i došao na ovaj svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas“ (Iv 18,37). U Ivanovu Evanđelju pojam „istina“ jest teološki pojam i podrazumijeva samoga Boga. Isus iz Nazareta došao je u svijet da svjedoči za Boga i njegovo Kraljevstvo. Drugim riječima, svatko tko je od istine priznat će Isusa za svoga kralja, prihvatit će njegovo gospodstvo i u svom životu slijedit će  njegov primjer i njegovu riječ.

Pilat se nalazi u neugodnom položaju. Nije siguran treba li prihvatiti Isusovu poruku ili postupiti prema svojoj uvjerenosti da ima moć osuditi ga i pogubiti, a može  Isusa i osloboditi. Njegova odluka će pokazati je li sam sudac „od istine“. U tom slučaju bi trebao bar naslutiti kakvo je to Kristovo Kraljevstvo te ga prihvatiti ili odbiti. Njega ne zanima „istina“ – Božje stvarnosti i stvarnosti svijeta. Svjesno se zatvara Isusovoj poruci i time pokazuje kako nije „od istine“.

I mi smo pred odlukom: prihvatiti ili odbiti Isusovu poruku? Jesmo li spremni vjerom prihvati Isusa iz Nazareta, koji se objavio kao Božji Sin? Jesmo li spremni priznati ga kao svoj izvor i cilj? Prihvaćamo li vjerom ovu stvarnost kao „istinu“ svoga života? Isus pobjeđuje ovaj svijet time što stradava u svijetu. Svjedok za „istinu“ postaje, dosljedno, njezin mučenik. Oslonio se jedino na čistoću svog nutarnjeg raspoloženja, na svoju odanost Bogu i naklonost čovjeku. Njegova smrt postala je znakom njegova vječnoga BITI i njegove trajne zauzetosti za svakoga od nas. Samo Bog, koji je jedino u nemoći dokučiv, može biti novi početak. Stoga smo pozvani preko križa čitati strukturu njegove kraljevske vlasti. Ta Isusova kraljevska vlast želi prožeti i preoblikovati našu svakodnevnicu. Jesmo li spremni na suradnju s njime? U njegovu kraljevstvu ne vlada ni rasa ni klasa ni kapital, koji su dokaz strahotnih ponora ljudskoga srca. Krist je te ponore ispunio svojim nesebičnim predanjem iz ljubavi, koja je temeljni zakon njegova Kraljevstva (usp. M. VALJAN, Uvijek na putu, Zagreb, 2005, 208-210).

Odakle snaga slabom da se bori protiv jakih, bez oružja, novca, ugleda i zemaljske moći? Ima u njemu neka sila skrivena u nutrini, tajna, ali zato silno moćna, jača od svih sila ovoga svijeta. Mali znaju za tu silu i ne boje se velikana, moćnika i njihovih prijetnji. Isusovo poniženje bilo je početak nečeg novog, svijetu neshvatljivog i neobjašnjivog. Nitko u ljudskoj povijesti nije, iz toliko slabosti, ustao tako slavan. Nitko nije pobijedio smrt i nakon toga osvojio toliko ljudskih srca, doživio toliko časti. Nitko nije tako slavljen koliko Krist širom svijeta. On je prijatelj i Spasitelj ljudima svih kontinenata, svih zemalja, naroda i plemena. Križ je njegovo kraljevsko prijestolje. S križa trajno vlada svojom ljubavlju i njome sve ljude privlači k sebi. Dopustimo da i nas privuče i naše križeve učini plodnima u izgradnji Božjeg kraljevstva.