Opet smo se našli zajedno da bismo u povodu Isusova krštenja produbili svoju vjeru i osvježili svoje snage za svakidašnji život. Krštenjem na rijeci Jordanu Isus stupa u javnost. Ovim činom postaje jasno da je on u nerazdvojivu jedinstvu s Bogom, svojim Ocem te da svojim djelovanjem svim ljudima omogućuje ostvarenje životne zajednice s Bogom.

Svi Isusovi blagdani i naši su blagdani. U svim Isusovim blagdanima trebamo pronaći svoj udio. Snagom sakramenta  krštenja čovjek je jedno s Kristom, nosi njegovo ime – kršćanin. Kao stvorenje on je, dušom i tijelom, istinska slika Božja. Otada Bog više nije „iznad nas“, nego u nama i s nama. „Po Isusu Bog za mene nije više beskrajna daljina, nego beskrajna blizina“ (J. Ratzinger).

Blagdan krštenja Isusova na rijeci Jordanu  potiče nas da razmišljamo o krštenju, temeljnom sakramentu Crkve. Po sakramentu krštenja postajemo djeca Božja. Stječemo  pravo da Boga smijemo zvati svojim Ocem. Bog nas po Isusu i u njemu priznaje svojim. Pri  svakom krštenju djeteta i odrasle osobe ponavlja se prizor i čuje se Očev glas: „Ti si sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Mk 1,11). Zahvalimo danas za tu veliku milost jer smo djeca Božja ljubljena, subaštinici neba. 

Drugi učinak sakramenta krštenja je oproštenje grijeha. Ivan Krstitelj je pozivao svoje sljedbenike na obraćeničko krštenje, na promjenu života, a potom ih krstio vodom. Za Ivana je krštenje bilo znak dobre volje za polazak novim putem, za novu kvalitetu života u pogledu moralnog djelovanja. Isusovo krštenje je „pomazanje“ duhom Svetim.  Krštenik se rađa na nov život u Kristu djelovanjem Duha Svetoga. Dakle, ovo je krštenje ne samo vodom već i Duhom Svetim i prema tome nije samo poziv na proces obraćenja, nego je i djelotvorni sakrament koji čovjeku daje prvo i potpuno oproštenje grijeha. Svima koji se krste oprašta se najprije istočni grijeh, a odraslima se opraštaju i svi osobni grijesi počinjeni do trenutka krštenja. 

Slijedeći učinak sakramenta krštenja je punopravno članstvo u zajednici naroda Božjega, u Crkvi – zajednici vjere, ufanja i ljubavi. Krštenik ima udioništvo  u svim duhovnim dobrima zajedništva u koje ulazi, kao i odgovornost za tu zajednicu. Da bi krsna milost donijela plodove i da bi krštenik bio u životu vođen Duhom Svetim traži se poniznost i vršenje volje Božje.

U trenutku Isusova krštenja otvaraju se nebesa i silazi Duh Sveti na njega i čuje se glas: „Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga“ (Mk 9,7). Isus dolazi iz Nazareta, uranja se u rijeku  zajedno s drugim ljudima grešnicima koji žele novi život. Uronio je u našu čovječnost i bijedu,  prije nego u vodu, gotovo miješajući se s nama želeći osnažiti svaki naš pokušaj obraćenja i obnove. Krist nam se objavio u otajstvu vode, koju je posvetio dodirom svojih presvetih udova, kako bi od tada i ubuduće voda postala znak krštenja – onoga u Duhu.  

Svetkovina Isusova krštenja je prilika da ponovno razmislimo također o svom krštenju. Dijete sam Božje. Od mene se očekuje da svoje krštenje očitujem svjesnom i zrelom vjerom. Pripadanje Kristu pokazuje se u prakticiranju kršćanskog života. Važno je da ime upisano u matice krštenih bude prepoznatljivo kršćansko. Kao što slavimo rođendan, trebali bismo još više važnosti pridavati danu krštenja jer je to naš rođendan za nebo. Valja nam živjeti prepoznatljivim kršćanskim životom. Bilo bi stvarno žalosno samo krsnim listom svjedočiti da smo kršćani. Živimo svoja krsna obećanja! Odrecimo se sotone i njegova djelovanja! Živimo po uzoru na Isusa Krista!

Isus se krstio na mjestu Betabara, na kojemu je izraelski narod, predvođen Jošuom, prešao rijeku i ušao u zemlju obećanja. Stoga se Isusovo krštenje čitalo kao prijelaz iz ropstva u slobodu; kao novi Izlazak u Božji dar života. Cijela se ljudska povijest usredotočuje u Kristu. Otvara se nebo kako bi u povijest ušao Duh koji mijenja povijest. Isusovo krštenje time postaje trenutak rođenja nove ljudskosti i novoga čovječanstva, jer Kristovim rođenjem počinje povijest novoga svijeta. Dakle, po sakramentu krštenja ponovno smo rođeni i darovan nam je novi život. Kršteni smo u ime presvetog Trojstva. Danas se sjetimo u svojim molitvama svoga krstitelja. Postanimo svjesniji i zahvalniji Bogu za brojne učinke sakramenta krštenja. Smisao krštenja je učlanjenje u Crkvu, oproštenje grijeha i posvećenje po daru Duha Svetoga. Krštenje je rođenje iz Duha Svetoga koji nam daje svoje darove. Krštenje čini čovjeka „novim stvorenjem“, daje mu pristup u kraljevstvo Božje i zalog je vječnog života. Svjesno i ponizno obnovimo svoj krsni zavjet vjernosti Bogu, Crkvi i glasu svoje savjesti.