I fra Petar Lozić je rođen u Zloselima 1725. godine. Krsno mu je ime Pavao. Njega je u Fojnici obukao u fratarski habit po delegaciji provincijalovoj fra Filip iz Oćevije, eksprovincijal, 5. ožujka 1747. godine, i to pod imenom fra Petar. Zavjetovao ga je opet po delegaciji fra Nikola Lašvanin, ekskustos, 5. ožujka 1748. godine.
Dugo je godina obnašao službu samostalnog kapelana u Kupresu. Tako ga fra Miroslav Džaja spominje kao takvog u prvoj polovici 1753. godine, zatim od druge polovice 1754. do 6. ožujka 1756. Istu službu obnaša u Kupresu i u srpnju 1768. godine, kada ga pastoralno pohađa fra Marijan Bogdanović. Fra Petar je izišao pred njega do nakraj svoje kapelanije i odveo ga s pratnjom u Otinovce u kuću braće franjevaca fojničkog samostana, u kojoj redovito boravi kapelan. Tu je Bogdanović proboravio od 11. do 15. srpnja 1768. godine. Obavio je vizitu i “nije smatrao da treba što ispraviti ili izmijeniti, nego je sve bilo čisto i pristojno”.
Našao je da su uredne i matične knjige – i one su se vodile na ovoj kapelaniji zbog velike udaljenosti od matične župe Skoplje. Fra Petar je svog pohoditelja otpratio do kraja svoje kapelanije. Fra Petar je aktualni i samostalni kapelan i 1786. godine, te propovjednik i počasni eksdefinitor.
Umro je na Kupresu 7. svibnja 1789. godine kao upravitelj mjesne Crkve, oslabio od bolesti, opremljen svetim sakramentima. Ukopan je u Tomino groblje u Botunu.