Na Veliki četvrtak prisjećamo se Kristove posljednje večere koju je blagovao sa svojim učenicima. Krist je na posljednjoj večeri proslavio svoju pashu, a Crkvi je u baštinu ostavio Presveti oltarski sakrament u kojem je trajno prisutan među nama kako je i obećao. Drugo što je utemeljio te večeri bio je sakrament svetoga reda. Isus je te noći zaredio svoje apostole kao prve svećenike da mogu trajno slaviti euharistiju njemu na spomen, a nama posvećivati i dijeliti hranu za život vječni.
Završene su pripreme, pade noć,
na nebu mjesec pun sjaja.
Isus okuplja one koje voli,
jer ih je ljubio do kraja.
Učitelj i Gospodin njihov
mogaše prvi pred njih stati.
No, te noći odluči kralj
robu noge otirati.
Evo, primjer sam vam dao.
Idite i vi činite ovako!
Ako su mene progonili,znajte ni vama neće biti lako.
Žalost spopade apostole.
Očituj se propasti, sine!
Samo jedno pitanje postoji:
Da nisam ja Gospodine?
Okupio ih je radi nečega uzvišenog,
da im otajstva svoja objavi.
Da upoznaju život vječni,
i kako se žrtva sveta slavi.
Kruh nam postade hrana spasa,
plod rada, posvećen, razlomljen.
Isus zapovjedi sveta glasa:
Ovo činite meni na spomen.
Pošto večeraše, uze kalež
i dade učenicima piti.
Njih posveti za sveti stalež
krv Sina koja će se proliti.
Hvala tebi, nebeski Oče,
što pod prilikama kruha, vina,
nama grešnicima dopuštaš
blagovati tijelo Krista Gospodina.
fra Ante Pavić
