Samostan Gorica – Livno kronološki je drugi franjevački samostan u Livnu. Najstariji franjevački samostan na današnjem teritoriju BiH bio je samostan sv. Ivana Krstitelja u Bistrici (Livnu). Građen je početkom 14. stoljeća kada je Livno bilo srednjovjekovna hrvatska županija, a samostan u sastavu hrvatske provincije „Sclavoniae“. Osnivanjem Bosanske vikarije 1340. dodijeljen joj je i samostan u Livnu. Padom Livna pod Osmanlije, samostan je spaljen i zauvijek nestao. Arheološka iskapanja od 1991. do 1995. otkrila su cjelokupni samostanski kompleks koji odgovara shemi europske samostanske arhitekture kasnog srednjeg vijeka.
Franjevci su stoljećima čeznuli za podizanjem novog samostana. Prostranu livanjsku župu koja je obuhvaćala livanjski, glamočki i grahovski kraj i često mijenjala sjedišta župnika služili su franjevci ponajprije s područja ramskog, a potom fojničkog samostana. Fra Lovro Karaula kupio je 1833. godine zemljište na Gorici i dočekao povoljnije političke prilike za gradnju samostana. Među prvih deset dobivenih carskih fermana u ožujku 1853. kojima se „daje građevinska dozvola“, bila je i crkva i samostan na Gorici. Gradnja samostana i crkve počela je 1854. po nacrtu splitskog arhitekta Franje Moisea i graditelja Ante Cecilijania iz Imotskog, rodom iz Trogira. Zapadno krilo samostana završeno je 1858. i te godine postalo rezidencijom, a 1859. i službeno je proglašeno samostanom sv. Petra. Južno se krilo radilo od 1861. do 1868, a sjeverozapadni dio samostana od 1873. do 1875. Rekonstrukcija cijelog zapadnog krila, po projektu Josipa Vancaša, izvedena je 1923. a južnog 1924. godine. Nakon Drugog svjetskog rata vršene su višekratne manje rekonstrukcije oštećenog i stradalog samostana.
Godine 1979. ozbiljnije se počelo razmišljati o samostanskom muzeju. Nakon uvida u muzejske eksponate i višekratnih razgovora i dogovora s fratrima, republičkim i općinskim vlastima došlo se do rješenja da se cijelo postojeće zapadno krilo samostana preuredi za muzej, a da se podigne novo istočno krilo samostana podobno za stanovanje. Projektnu dokumentaciju za nove stambene prostore, muzej, galeriju i knjižnicu izradio je arhitekt Zlatko Ugljen sa svojim suradnikom Rodoljubom Mikulićem. Godine 1984. i 1985. završeni su svi radovi novog istočnog krila i fratri su u njega uselili. Time su se stvorili uvjeti za rekonstrukciju zapadnog krila za muzej i galeriju. Radovi su počeli 1897. s fugiranjem vanjskih zidova i izmjenom krova. Za rekonstrukciju unutarnjih prostorija za muzejske i galerijske prostorije odustalo se od projekta arhitekta Ugljena, a prihvaćen je projekt splitskog arhitekta Zorana Jeramaza. Zbog rata započeti radovi 1991. bili su ubrzo prekinuti i nastavljeni 1994. Otvaranje Muzeja i Galerije Gabrijela Jurkića priređeno je 18. 10. 1995, potom se nastavilo s uređenjem muzejskih prostorija. Ubrzo se pokazalo da je cijelo južno krilo samostana nedostatan prostor za izlaganje najvažnijih postojećih eksponata, stoga se, po projektu arhitekta Jeramaza, krenulo u izgradnju nove muzejske zgrade na mjestu prijašnjih samostanskih gospodarskih objekata. Radovi su otpočeli 1999, opremanje izgrađenih prostorija s potrebnim osvjetljenjem i namještajem još je u tijeku. Godine 2007. stručno je obavljena restauracija stare fratarske kuće u kojoj su fratri stanovali, školu držali i iz koje su samostan gradili. Dobila je naziv „Stara škola“, ima prvobitni oblik, u sklopu je novosagrađenih muzejskih prostora. Od 1995. do 1997. obavljeni su radovi na potpunoj rekonstrukciji južnog i južno-istočnog krila samostana po projektu arhitekta Jeramaza. Nad njima je nadograđena nova etaža za novicijat.
Samostanska crkva sv. Petra i Pavla, veličine 28 x 46 m, građena je i opremana preko 50 godina. Od 1954. do 1859. došla je pod privremeni krov te se iduće godine počela obavljati služba božja. Glavni drveni oltar od Joze Rake sa slikom sv. Petra i Pavla, ulje na platnu, i kamenom menzom od Joze Baje postavljen je 1885. Šest pobočnih drvenih oltara izradio je 1886. Franjo Lach iz Ljubljane. Južni je zvonik rađen 1886. i 1887. Nabavljene su 1889. orgulje od Ivana i Ignaca Zupana; crkva je posvećena 1891. Od 1900. do 1906. radilo se po projektu Josipa Vancaša. Izgrađen je drugi (sjeverni) zvonik i betonski svod kojim je crkva dobila prostor pun dinamike. Opremanje i ukrašavanje crkve iznutra izvela je tvrtka Weyss iz Beča 1905. Godine 1906. izrađen je kor i postavljene podne pločice. Iste godine crkvu je oslikao Marko Antonini. Godine 1908. naručen je novi oltar od Ferdinanda Prinotha iz Tirola. Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća crkva je obnovljena izvana, a od 2002. restauratorske radove u ponutrici crkve izvodi prof. Suzana Damijani iz Zagreba. Osnivanjem samostalne župe Livno – Gorica 1858. samostanska je crkva bila i župna do 1900. Tada je sijelo župe prenijeto u novoizgrađenu crkvu Svih Svetih i župni stan u centru grada. Samostan i crkva ostali su i dalje mjesto okupljanja pastoralnih djelatnika na duhovne vježbe i obnove, permanentnu formaciju i razne skupove te mjesto susreta mladih i zajedničkih proslava na nivou livanjskog distrikta i dekanata pa i šire. Livanjskom samostanskom području danas pripadaju župe: Bila, Čuklić, Livno, Ljubunčić, Podhum, Suho Polje i Vidoši.
Od podizanja crkvice i stana na Gorici 1833. franjevci su se bavili prosvjetnim radom. Poučavali su djecu ne samo u vjeronauku nego i čitanju, pisanju i računanju. Prvi gvardijan na Gorici fra Lovro Karaula sagradio je nedaleko od samostana i prvu osnovnu školu u Livnu. Od 1858. na Gorici je bio i studij filozofije za Fojničku kustodiju, kasnije neka godišta, a od 1905. do 1909. i svih godišta, Franjevačke teologije Bosne Srebrene. Na Gorici je i novicijat Bosne Srebrene (1930-1942) i od 2. 8. 1997. do danas.
Franjevci na Gorici bavili su se prikupljanjem vrijednih predmeta od kamena, metala, tekstila, stakla i drugih materijala te nabavljanjem umjetničkih slika i drugih vrijednosti, posebice onoga što se odnosi na kulturnu baštinu livanjskog kraja. Sve su te neprocjenjive vrijednosti slagali u neprikladne prostorije Franjevačke zbirke na Gorici. U svijesti livanjskih fratara sazrela je misao da se radi o opće društvenoj vrijednosti koja nadilazi njihove moći za suvremeno smještanje, organiziranje, prezentiranje i očuvanje. Stoga su 2. 10. 1995. sklopili ugovor s Općinskim vijećem Livno o osnivanju i kod Višeg županijskog suda u Mostaru registriranju posebne institucije pod nazivom Franjevački muzej i galerija Gorica – Livno (FMGG).
Sudskim rješenjem određena je vrsta djelatnosti i zadaća FMGG da: „sustavno istražuje, prikuplja, čuva, restaurira, konzervira, kolekcionira i javno izlaže djela iz oblasti likovnih umjetnosti, a naročito likovnih umjetnika čiji su život i djelovanje vezani uz livanjski kraj“. FMGG ima vrijedne arheološke, etnografske, numizmatičke, sakralne, starog oružja zbirke kao i pinakoteku Gabrijela Jurkića i drugih umjetnika. Brigu o muzeju i galeriji vode samostan, općina i županija.
FMGG čuva arheološku građu jedinstvenu u svjetskim okvirima, pravi znanstveni fenomen, drvenu grobnu konstrukciju starosti 3.660 godina, u formi sanduka s grčenim položajem odraslog muškarca zamotana u lijepo tkano vuneno platno. U muzeju su i arheološki ostaci starokršćanskih bazilika iz Rešetarice, groblja sv. Ive u Livnu i Lištana, te brojni predmeti iz prapovijesti, rimskog i srednjovjekovnog razdoblja kao što je dvosjekli mač karolinškog tipa iz 8./9. stoljeća. Numizmatička zbirka je mnogobrojna, raznolika i vrijedna. Zastupljen je novac od 4. st. pr. Krista do najnovijeg vremena. Prebogata je, također, i etnografska i sakralna zbirka iz koje treba izdvojiti pokretni oltar iz 1804. koji se rijetko može naći u kojem muzeju.
Galerija Gabrijela Jurkića posebna je vrijednost FMGG Livno. Gabrijel je zadnjih 18 godina svog života proveo na Gorici. Svojih 90 umjetničkih djela oporučno je ostavio samostanu. Danas samostan posjeduje 150 slika i preko 6000 njegovih crteža. Stalna postavka Gabrijelovih slika privlači brojne posjetitelje.
Samostanska je biblioteka automatizirana i katalogizirana. Posjeduje dvije inkunabule, 2.389 starih uglavnom filozofskog i teološkog sadržaja knjiga (od 1500. do 1850), medicinsku ostavštinu fra Mihovila Sućića: ilustrirani anatomski atlas iz 1838. godine, medicinsku enciklopediju u 40 svezaka (Venezia, 1827-1832), brojne medicinske knjige kojima se služio, zbirku njegovih kirurških i zubarskih instrumenata. Novija biblioteka ima 26.800 knjiga. Periodika je zastupljena s 953 naslova od kojih je velik broj nekompletan.
Arhiv je relativno dobro sređen. U 340 kutija nalazi se samostanska pismohrana, ostavština pojedinih fratara i nekih stečevina, pismohrane FMGG, Dekanskog ureda Livno i pojedinih župa livanjskog samostanskog područja.
I biblioteka i arhiv otvoreni su za jasnost. Samostan i crkva sv. Petra i Pavla na Gorici i FMGG kulturna su i atraktivna središta livanjskog kraja u koja dolaze brojni domaći i inozemni posjetitelji.
A. B.