U Isusu se Bog objavio ljudima i to kao Bog Otac, čovjekov prijatelj. Kršćani, Kristovi učenici, slijedeći primjer svoga Učitelja, osjetili su snagu njegova Duha koja ih vodi u zajedništvo s Ocem. Osjećali su da preko ovoga Duha Uskrsli Krist i dalje živi. Taj Duh Sveti potiče na dobro i Božju ljudima približava stvarnost koja se pokazuje i u riječima „u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Mt 28,19). Ove riječi i čovjeka i sve stvoreno privode u zajedništvo  Presvetog Trojstva.

Svetkovina Presvetog Trojstva novijeg je datuma. Dugo vremena nije se osjećala potreba posebne svetkovine, jer je Presveto Trojstvo bilo uobičajeno podneblje kršćanske molitve, kršćanskog razmišljanja, svakodnevno u Crkvi življeno. U liturgiji Trojstvo je bilo trajni i univerzalni dah. Uistinu Trojstvo nije samo otajstvo za meditiranje u čuđenju i pohvalama, nego je dar koji se treba primiti i živjeti u vjeri. Čitav Isusov život jest očitovanje najljepšeg i najdubljeg otajstva Boga: On je Otac, Sin i Duh Sveti, jedna božanska narav u trima osobama. Bog, Trojstvo dano je našoj vjeri da ga slušamo i ljubimo. Krštenjem Bog Trojstvo dolazi u nas i postajemo živi hram Njegove prisutnosti u povijesti svijeta. Slavimo Oca, Sina i Duha Svetoga našom molitvom i dosljedno svjedočanstvom našega života. Kao što je Sin od Oca, a od obojice je Duh Sveti, tako od (intelekta) razuma je volja, a od razuma i volje je sjećanje (memoria). Bez ovih triju sposobnosti (mogućnosti) duša ne može biti potpuna, savršena, a što se tiče vječne sreće, jedan sâm, od ova tri dara, bez drugih nije dovoljan. I kao što Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti nisu tri Boga nego samo jedan Bog u tri Osobe, tako također duša-razum (intellectus), duša-volja (voluntas) i duša-sjećanje (memoria) nisu tri duše nego samo jedna koja ima tri mogućnosti, u kojima predstavlja na čudesan način sliku Boga. I s ove tri sposobnosti (mogućnosti) naređeno nam je ljubiti Stvoritelja, kako bi ono što se razumije i što se voli, bilo također uvijek u sjećanju (memoriji). I za Boga nije dovoljan razum, ako u ljubavi prema njemu ne sudjeluje također i volja. Isto tako nisu dovoljni razum i volja ako im se ne doda sjećanje (memoria), pomoću koje je Bog uvijek prisutan u onomu tko ga razumije i tko ga voli. Kao što ne postoji trenutak u kojem čovjek ne koristi ili ne treba dobrotu Božju, tako ne bi trebao postojati trenutak u kojem Bog ne bi bio prisutan u našem sjećanju (memoria) (Zavalloni, 60). 

Studirati,  produbljivati otajstvo Boga i stvorenja je izvanredna duhovna avantura. To je prijelaz iz svjetla u svjetlo, otvaranje uvijek novih vidokruga, putovanje u beskonačno.

U prvom današnjem čitanju Bog nam pokazuje kao i Izraelcima da je On jedan i posvudašnji. On se očitovao u povijesti Izraela kao Bog Osloboditelj iz egipatskog ropstva, također Osloboditelj iz ropstva grijeha. Možemo u svjetlu Duha Božjega otkriti Boga u povijesti Crkve, u povijesti vlastitog naroda i u povijesti svoga osobnog života. Bog Otac stvoritelj djeluje po Sinu i Duhu Svetomu te i nas poziva da mu se pridružimo u stvarateljskom, otkupiteljskom i spasiteljskom djelu upravo sada u vremenu u kojem živimo. Bogu Ocu, po uzoru na njegova Sina, možemo pristupiti s najvećim povjerenjem djeteta. Ivan apostol, ljubljeni Isusov učenik, kliče zbog tog sinovstva: „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo“ (1 Iv 3,1). Mi smo „baštinici Božji“, tj. sam Bog Otac naša je baština. Vjera u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga nadahnjuje naš život, motivira ga i potiče da ustrajemo u Božjoj ljubavi. Po sakramentu krštenja uvedeni smo u zajedništvo Trojstvenog Boga. Isus nam otkriva: „Nitko ne pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti“ (Mt 11,27) a potom i za nas moli: „Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu … da budu jedno kao što smo mi jedno“ (Iv 17,21-23). Duh Sveti – Duh  je  Oca i Sina (usp.  Iv 14,15sl.) i taj Duh stanovat će u nama (Iv 14,17) kao što stanuje u nama Otac i Sin (Iv 14,23).

Kada proglašavam: Vjerujem u Boga Oca, potvrđujem Božje očinstvo, dakle, javno izražavam svoju želju življenja u ovom očinstvu. Kada proglašavam: Vjerujem u Isusa Sina Očeva, koji je Riječ Očeva, postao čovjekom da bi nam objavio Oca, tad potvrđujem da hoću živjeti ovu Riječ, želim prihvatiti Isusa kao učitelja svoga života. I kada svjedočim: Vjerujem u Duha Svetoga, kažem da vjerujem u snagu odozgor, koja stvara duhovne ljude, čije je biti i čije je postati pokrenuto od Duha Svetoga. Ovo ispovijedajući i po tome živeći, zaista čitav moj život postaje Trojstven.