Fra Petrovo prezime javlja nam se u dvije verzije: Rajčević i Rajić. U knjizi oblačenja fojničkog samostana zabilježeno je da ga je obukao u habit u Fojnici i time primio u novicijat 8. svibnja 1755. godine fra Bono Benić po delegaciji fra Bernardina a Tutalitie. Krsno mu je ime bilo Mato, prigodom oblačenja uzeo je redovničko fra Petar. Zavjetovao ga je opet fra Bono Benić 9. svibnja 1756. godine. Bogdanović bilježi u svom Ljetopisu da je iz sela Dobro, da mu se otac zvao Luka Rajčević (240). Kao mladi svećenik službuje najprije kao kapelan a potom i kao župnik u livanjskoj župi. Kao kapelan je od 1765. do 1767. primio u krilo Katoličke crkve nekoliko pravoslavaca iz Struknića i Lištana. A već 1768. kao župnik iste župe prima u pastoralni posjet fra Marijana Bogdanovića. Primio ga je već na ulazu u župu 28. lipnja 1768. u Grabovici. Potom ga je pratio kroz cijelu svoju prostranu župu, koja je imala sjedište u Čukliću, gdje je ponajčešće i boravio župnik. Na provincijskom kapitulu održanom 13. lipnja 1774. godine fra Petar je postavljen za gvardijana u Fojnici. Na toj dužnosti ostaje do 1777. godine. U Fojničkoj regesti imamo zabilježenu njegovu molbu od 26. studenog 1775. upućenu župnicima njegova samostana u kojoj moli župnike za pomoć jer je kroz proteklih “devet mjeseci dao tri džulusa i 6 večera”. Na provincijskom kapitulu održanom u Fojnici 19. lipnja 1780. fra Petar Rajić iz Livna jednoglasno je izabran za kustosa Provincije. Na toj službi ostao je sve do 24. lipnja 1783. godine. Istodobno je bio župnik u Travniku. U tom mjestu je župnik i 1786. godine. Pod stare dane opet je u Fojnici – 1792 – potpisuje se kao ekskustos, a 30. lipnja 1793. opet je gvardijan u Fojnici. Umro je u Travniku 25. travnja 1798. u dobi od 60 godina i u 40. godini redovničkog života (Necrologion, Kreševo, 1834).