Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo, svečano je proslavljena u četvrtak, 19. lipnja, u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla u Livnu na Gorici. Euharistijsko slavlje u 18 sati predvodio je fra Zdenko Frljić, meštar novaka Franjevačke provincije Bosne Srebrene, u koncelebraciji sa samostanskim bratstvom i župnikom župe Livno, fra Jurom Perićem.
Ova svetkovina, koja ima svoje korijene u srednjovjekovnoj pobožnosti i crkvenoj želji da se vjernicima na poseban način istakne otajstvo Euharistije, slavi se kao javno svjedočanstvo vjere u stvarnu Kristovu prisutnost pod prilikama kruha i vina. Tijelovo je proslava ljubavi Boga koji ostaje trajno prisutan sa svojim narodom – u tabernakulima crkava, ali i u svakodnevici onih koji ga slave i klanjaju mu se.
U svojoj se propovijedi fra Zdenko Frljić osobito osvrnuo na ulogu svećenika, po čijim se rukama događa najveće čudo naše vjere – pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Svećenik je, rekao je fra Zdenko, nasljednik Melkisedeka – tajanstvenog starozavjetnog lika koji donosi kruh i vino te blagoslivlja u Božje ime. U Kristovoj novozavjetnoj žrtvi, svećenik postaje oruđe Božje milosti i most između neba i zemlje. Poseban naglasak stavljen je na važnost Euharistije kao središta života Crkve, ali i pojedinog vjernika. Fra Zdenko je podsjetio i na važnost molitve sv. Franje Asiškog: „Klanjamo ti se, presveti Gospodine Isuse Kriste, ovdje i u svim crkvama tvojim koje su na cijelome svijetu, i blagoslivljamo tebe, jer si svetim križem svojim svijet otkupio“, koja izražava duboko franjevačko klanjanje Kristu u Presvetom Oltarskom Sakramentu i poštovanje prema tabernakulu, mjestu gdje se čuva Euharistija – sam Krist prisutan među nama.
Nakon svete mise, uslijedila je tradicionalna vanjska procesija s Presvetim, koja je prošla kroz prostor samostanskog dvorišta. Procesiju su pratili molitva, pjesma i sabrana tišina, a fra Zdenko je na četiri postaje podijelio euharistijski blagoslov. Time je cijela zajednica javno očitovala vjeru i zahvalnost Gospodinu koji ostaje s nama.
Na završetku slavlja otpjevan je svečani hvalospjev “Te Deum”, u znak zahvalnosti za Božju prisutnost i otkupljenje. Liturgijsko je slavlje svojim pjevanjem uzveličao samostanski zbor pod ravnanjem gospođe Ilirije Popović, unoseći u cijelu proslavu dodatnu svečanost i molitvenu dubinu.
Iako se Krist više ne vidi očima tijela, njegova prisutnost među vjernicima stvarna je, snažna i otajstvena. Kako piše u časoslovu: „U kruhu prepoznajte Onoga koji je visio na križu, u čaši prepoznajte ono što je poteklo iz rebra. Uzmite dakle i jedite tijelo Kristovo: uzmite i pijte krv Kristovu. Vi ste već postali Kristovim udovima.“
Tijelovska proslava na Gorici pokazala je da vjera ovdašnjeg puka nije zatvorena unutar zidova crkve, nego se živi, diše i svjedoči i na ulicama, u pjesmi, molitvi i tišini. Bio je to susret neba i zemlje, trenutak kad Bog dolazi među svoj narod – tiho, ali snažno.
Tekst: fra Marko Spajić
Fotografije: fra Marin Mamić
