Uskrs – staroslavenska riječ, dolazi od riječi krijes, koja označuje najžarči i najviši sunčev domet o ljetnom suncostaju. Odatle označuje vatre što su se u prastaro, pogansko vrijeme tome na čast palile. Izraz je pokršćanjen i povezuje se s Ivanjdanom kad se pale krijesovi. Moguće je da vuče korijen od glagola kresati, ognjilom iz kremena zapaliti vatru. Prefiks uz označuje kretanje odozdol prema gore, i prostorno i misaono. U NZ susrećemo grčke glagole sa značenjem: probuditi, ustati (svojom snagom), podići (u pasivu=snagom Očevom). Hrvatska riječ Uskrs najbliža je, u osnovi, čudesnom rađanju vatre i najintenzivnijem stanju sunca, izvora života, svjetla i topline tj. energije. Smisao Uskrsa jest Život, najintenzivniji život, i to u najpozitivnijem smislu, već sada, i to s perspektivom vječnosti.

Aleluja! Krist je uskrsnuo! Ovo je valjani razlog na kojem se temelji svetkovina Crkve, ovo je sigurnost koja jamči vjeru i nadu vjernika, ovo je čvrsti izvor koji omogućuje život prema zapovijedi ljubavi. “Vi znate što se dogodilo Isusu iz Nazareta. Mi smo svjedoci svega što on učini“ (1). “Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore…život je vaš skriven s Kristom u Bogu!“ (2). Evo što znači biti kršćanin: poznavati Isusa Krista, njegov život, njegova djela, njegov identitet i istinu koju on objavljuje. Povjeriti život Isusu Kristu, kako bismo se promijenili po njegovoj milosti i njegovoj sličnosti. Ako se sve ovo danas nama ostvari, možemo razumjeti zašto slavimo Uskrs: naše pjesme i naše čestitke imat će valjano, autentično značenje. Trčimo također i mi kao dvojica učenika u današnjem Evanđelju: ne praznom grobu, čuvaru samo pogrebnih ostataka koji se u njemu nalaze, nego putovima svijeta, svojim sumještanima, darujući svima novost života.

Uskrs potresa svijet. Ako se Uskrs slavi, ništa više ne ide kao prije, sve se mijenja. Veliko, radikalno uskrsno čišćenje mora se dogoditi, prije svega, u srcu. Ne slavi se Uskrs bez odlučnog prekida s prošlošću. Prekid koji se događa u ispovijedi, gdje pokazujemo da želimo umrijeti grijehu i uskrsnuti životu, vjeri, miru, opraštanju, ljubavi, radosti, nadi. Slaviti Uskrs ne znači promijeniti odijelo, nego promijeniti život. Naći se izvan naših grobova, zadivljeni, novi, veseli i raspjevani. Bog je svoj narod oslobodio ropstva i učinio da može slaviti Uskrs. Bog je učinio da njegov Sin može slaviti Uskrs, oslobađajući ga iz groba, pobijedivši smrt. Vjerovati u Kristovo uskrsnuće znači prihvatiti promjene, znači prihvatiti da budemo uskrsnici: mrtvi žalostima, očajima, strahovima, žaljenjima, oslobođeni od srdžbe, egoizma, interesa, nasilja, a uključeni u novi život koji nam daje uskrsli Krist. Možda je upravo ovo paradoks Uskrsa: ponovno naći iste stvari, ali sada nove, “različite“.

Moramo Isusa uskrsnuti. Učinimo da Krist iziđe iz groba u koji smo ga položili. Očistimo ga od karikaturalnih slika s kojim smo iskrivili njegovo lice. Dopustimo mu da razbije sheme i bijedna viđenja u koja smo ga zatvorili. Želimo li dopustiti ovomu Bogu da postane Bog u nama? Želimo li dozvoliti da se Bog pokaže kakav uistinu jest? Prihvaćamo li da se objavi mnogo bolje nego što smo mi u stanju opisati ga, nježniji nego što uspijevamo zamisliti ga? Prihvaćamo li da nam daruje radost, mir, kvalitetu, širinu i dubinu življenja koju ne možemo ni zamisliti?

Shvatimo da Bog ne podnosi grob u koji smo ga ograničili, zatvor u koji smo ga zatvorili. Istražimo onaj grob, ne kako bismo ga ondje našli nego kako bi smo otkrili da se on u njemu ne nalazi. Kršćaninova vjera u Kristovo Uskrsnuće ne temelji se na činjenici praznoga groba. Prazan grob jednako vrijedi kao i zapečaćen grob. Mogla je biti krađa, prijevara, trik. Kršćanin je pozvan vjerovati u pobjedu Uskrsnuloga i u njegovu prisutnost u univerzumu ljudi. Tada počinje novi život, koji ide od otkrića do otkrića (G. Becquet). Beskorisno je dugo se zadržavati u predjelu praznoga groba, kao znatiželjni besposličari. Ondje se nalazi samo odsutnost dok je Isus “drugdje“ i nastavlja pokazivati se na nepredviđen način. Uskrsli je uvijek “drugdje“, naprijed, nezamisliv, i nikada ne može biti potpuno shvaćen.

Šalje nas naviještati: “Idite i navijestite…“ (Mt 28,19). Slaviti Uskrs znači pripovijedati, nositi veselu vijest. Ovu vijest moramo imati utisnutu na licu, kao što su je imali prvi kršćani, donoseći znakove njegove prisutnosti. Radost slavljenja Uskrsa pokazuju i djeca igrajući se obojenim jajima (Naime postoji priča da su protivnici Isusovi davali djeci jaja da ne govore da je Isus uskrsnuo). Jaja označuju život, izvor snage, ali i sredstvo zaštite od zlih bića, zlih duhova i svake druge nesreće i nedaće. Ne izaziva li ovaj današnji Ivanov uskrsni “vjerujem“ i naš uskrsni vjerujem, jer me svega prožima vjera Crkve svjedokinje, a zato se traži vjera koja je dar Duha Svetoga. Reći “Sretan Uskrs“ znači reći: Uskrs je tvoj, za tebe je, živi ga zajedno s Kristom! Amen, Aleluja.