„Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: „Hoću, budi čist!“ (Mk 1,40-41). Ozdravljenja koja je Isus činio bila su znak Božje nadmoći nad silama zla. Ta su ozdravljenja tražila vjeru koja ne teži jednostavno za fizičkim ozdravljenjem i vlastitim dobrom nego je znak prihvaćanja Božje milosti koja je sposobna mijenjati životne odnose. Otvorimo se Božjoj milosti i dopustimo joj da djeluje u nama.

Pavao nas poziva: „Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov!“ (1 Kor 11,1). Netko može biti vodič samo ako se da poučiti od Krista, ako njegovo ponašanje pokazuje jasne otiske evanđelja. Koliko je teško nasljedovati Kristovo ponašanje pokazuje nam i današnje evanđelje. Guba je slika svega onoga što je „nečisto“, bilo s moralnog ili religioznog stajališta, svega onoga što potiče na odvratnost i odbacivanje. Osim što je „kažnjen od Boga“, gubavac je bio bolesnik koga se izbjegavalo u ime Zakona higijene. Bio je osuđen da plače nad samim sobom kao živi mrtvac. Takav je čovjek izbačen iz društva. Pored groznih boli, patnje, bijede, on mora osjetiti da je isključen iz kruga prijatelja, onih koje je volio, za koje je živio. Cilj je zaštiti tabor, zaštiti ljude da se ne zaraze. Zato je zaraženi morao živjeti izvan tabora, izvan grada. Bolest nije samo bol tijela, nego i bol odnosa, ranjenost zajedništva s drugima. Isus ima ljudsko srce i raznježuje se na molbu onoga koji ga moli. Isus je supatnik i suputnik, pun sućuti. Tako je pomicao i mijenjao granice društva. Ne revolucijom i nasiljem, ne ni ravnodušnošću, nego sućutnom ljubavlju koja odbacuje zlo i koja odbija da prepusti drugoga samoći vlastite patnje.

Liječenje gubavca pokazuje Isusovu moć da želi spasiti također i one koji su isključeni iz Izraela, svetog naroda, prema Mojsijevu zakonu. Liječeći gubavca i uključujući ga u zajednicu, Isus ukida čudesnim gestom odvajanje između čistog i nečistog, prelazi preko predrasuda, ne prihvaća diskriminaciju ni rasnu ni vjersku. Očišćenje gubavca spada u mesijanska djela, znakove da je Bog pohodio svoj narod, da je došlo vrijeme spasenja, Božjega zahvata u povijest čovječanstva. Isus pobjeđuje grijeh, bolest, zarazu.

Ljudi nisu razumjeli (ili odbijaju razumjeti) da udaljiti ne znači izliječiti, da je „osloboditi se“ od neugodnih prisutnosti protivno onom istinskom „osloboditi“, da biti u taboru ne znači „osjećati se dobro“, nego „osjećati se loše“ jer je netko odsutan, netko je odbijen, ništa se nije učinilo da bi ga se razumjelo. Isus ne pomaže samo gubavcu, nego mu vraća dostojanstvo čovjeka. U očima Kristovim postoji samo čovjek potreban zdravlja i ljubavi. U Gerazi se brine za opsjednutog siromaha koji je bio „izbačen vani“ a sada se nalazi kod kuće u groblju (Mk 5,3). Isus ne odlazi na groblje tražiti mrtve nego  traži zaboravljene žive.

Isus dolazi u Jeruzalem, ali ne ide odmah u hram, nego ide prema kupalištu Betzeta gdje se nalazi mnoštvo „slijepih, bogalja i uzetih“, mnoštvo kojemu je zabranjen pristup kultu. I ostaje isključen među isključenima. Za njega bi se moglo kazati da mu vrata služe kako bi izišao u susret onima koji su vani, odbačeni. Isus se ne boji zaraze. Njegov dodir spašava, liječi. Koliko je „gubavaca“, isključenih, odbijenih, zanemarenih, osuđenih na samoću, u našoj obiteljskoj panorami? Pravimo se da ne opažamo gubavce koji su uz nas, a postoje i oni koje mi „činimo“ gubavcima. Oni koji ne dijele naše ideje, koji nam nisu simpatični, koji su nam dosadni, nametljivi, smetaju nam sa svojim poteškoćama, dosađuju nam svojim bijedama, ne poštuju naše programe. Naša guba, to su naše slabosti koje ne prihvaćamo; to je sve ono što želimo sakriti pred drugima i što sebi ne želimo priznati. Naša guba, to su naše ovisnosti koje nas muče i koje nas neprestano degradiraju. Naša guba, to su naši grijesi koje katkada s toliko muke ispovijedamo. Isus je i nad nama „ganut“. Ganut je pred gubom koja upropaštava tijela, ali je još više ganut gubom koja upropaštava duše. Isus hoće i može izliječiti i „gubu“ duše. On na sebe preuzima gubu grijeha i tako ostvaruje svoje otkupiteljsko poslanje. „Isuse, ako hoćeš možeš.“… Njegov odgovor: „Hoću, budi čist!“ (Mk 1,40-41) omogućuje nam pristup drugima. Više nikoga nećemo zaraziti svojom gubom, svojom zloćom, svojim slabostima. Sada smo čisti od zla koje nas je mučilo i drugima možemo nositi radosnu vijest o ozdravljenju i ljubavi koja nas je podigla. Nastojmo u svagdanjem životu „nasljedovati“ svoga učitelja Isusa  Krista.