VI. nedjelja po Uskrsu (B)

Sjećajte se svega puta kojim vas je Gospodin, Bog vaš, vodio!“ (Pnz 8,2). Zahvalimo Kristu za sve što je bilo i recimo da svemu što će ubuduće biti.

Svaka nedjelja uskrsnog vremena naglašava različiti način prisutnosti Uskrsloga, Živoga među nama. Danas je naglasak na zajedništvu: intimno i dubinsko zajedništvo postaje plodnost života. Isus govori ljudima koji su skloni vjerovati i primiti samo ono što se može očima vidjeti, ušima čuti i rukama opipati, zato se služi zornim znakovima da bi nevidljivu stvarnost približio njihovu shvaćanju. Mi smo ljudi uvijek puni očekivanja i u vjerskom životu. Stoga se može čuti pitanje: Što Crkva zapravo ima ponuditi svijetu? Više čovjekoljublja? Više tolerancije? Više slobode? Višu kvalitetu života? Više ljubavi? Prema današnjim misnim čitanjima ispravno pitanje bi se trebalo postaviti ovako: Koga Crkva treba ponuditi svijetu? Odgovor na ovo pitanje daju nam Djela apostolska: „začetnika života“ – Uskrslog Isusa Krista. On je velika ponuda Crkve svijetu i svakom čovjeku. Zapamtimo dobro: Uskrsli je ponuda Božja svijetu i svakom čovjeku! Još uvijek odzvanja: „Isus je uskrsnuo. Onaj koga vi razapeste na križ sada živi!“ Smisao Kristove objave jest da čovjek može biti njegov odsjaj na zemlji. Kao što je Mojsijevo lice nakon susreta s Bogom bilo sjajno, tako i po kršćaninu, Kristovu učeniku, Bog treba biti prepoznatljiv. To je kvaliteta ploda. Biti slika Kristova znači poput njega prolaziti zemljom čineći dobro.

Isusove riječi upućene su danas nama : „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite…“ (Iv 15,16). Prije nego izaberemo, otkrivamo da nas je već Netko izabrao. Mogu se odlučiti, jer se Netko već prije za mene odlučio. Iznad svega, u ljubavi nas Bog  prethodi: „U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše“ (1 Iv 4,0). Petar i mi zajedno s njim možemo otkriti da postoji Bog koji je uvijek ispred nas… Koliko god ubrzamo svoj korak stižemo sa zakašnjenjem na sastanak s Bogom. Ali osjećamo Njegovu blizinu i čujemo Njegov glas: „Hrabro, očekivan si, dragocjen si u mojim očima“. Izvucimo pouku iz priče o razgovoru između učitelja i učenika: Učitelj reče: ‘Čezneš li za Bogom, dijete moje, Bog će ti doći!’ Učenik nije sasvim razumio učitelja. Jednog su se dana oba kupali u rijeci i učitelj reče: ‘Zaroni!‘ Učenik zaroni. Stojeći nad njim učitelj ga je držao pod vodom sve dok nije iznemogao. Tada ga oslobodi. – Upita ga: ‘Što si osjećao  pod vodom?’‘Čeznuo sam za udisajem’. ‘Čezneš li jednako tako za Bogom?‘ – ‘Ne’ – ‘Tek kada budeš tako čeznuo za Bogom, naći ćeš ga, odgovori učitelj (usp. J. Zečević, (Ne)Dostatna upravljenost prema Bogu u: Živo vrelo, 5/2003,27.). Čeznemo li uistinu za Bogom? Ti možeš postići da pri svakom svom udisanju u tvoje srce struji Božja ljubav. Zamisli kako se ono pritom širi i kako sve oko tebe biva dodirnuto božanskom ljubavlju – prožeto Isusovim prijateljstvom.

Bog se raduje kada se može kretati u beskrajnom prostoru „svih“. Otac u svojoj ljubavi šalje Sina, a iz Kristove ljubavi izvire zadaća učenika da budu svjedoci te ljubavi. Gledajte koliko nas Bog voli da nam daje svoga Sina za hranu u sv. pričesti. Ljubav Isusova je besplatna, stvaralačka, sebedarna. Zato se i Petar raduje prepoznajući tu Kristovu ljubav, daje je svima bez privilegija, naglašavajući da samo Bogu pripada naše klanjanje, štovanje, naše slavljenje. Ljubav Božja je pobijedila jednom zauvijek Kristovim uskrsnućem. Krist se pokazao bilo na Kalvariji bilo na Uskrsno jutro jači od svih ljudskih moći. Petar je svjestan svoje grešnosti i potreban je ljubavi milosrdnoga Boga. Sigurno imamo iskustvo da je – „Ljubiti Boga najveća krepost! Ljubiti Boga najveća je mudrost! Ljubiti Boga najveće je blago! Ljubiti Boga najveća je radost. Primiti Isusa najveća je sreća!“ Primimo svoga prijatelja Isusa i „iz punine srca usta će govoriti“ (Mt 12,34). Davati  Isusu prostora u svom životu  znači željeti Isusa Krista uvijek više upoznati, primiti ga i drugima velikodušno davati. Uvijek iznova usmjeravajmo svoj život Isusu Kristu koji je Istina, Put i Život.

Iv 15, 9-17

 

Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

Riječ Gospodnja.

Podijelite: