Isus u svojoj velikosvećeničkoj molitvi Ocu moli da njegovi učenici budu živo povezani u uzajamnom jedinstvu. Kao što su jedno Isus i njegov Otac, i mi se pridružimo u ovoj misi toj molitvi.   

Ova je nedjelja priprava za Duhove. Uskrsno vrijeme teži k svojoj punini: u svetkovini Duhova. Dar Duha Svetoga je vrhunski dar Uskrsloga svojoj Crkvi. Dvoje se ove nedjelje ističe kao osobito djelo Duha u Crkvi: snaga svjedočke krvi mučenika (1) i silna čežnja Crkve za drugim dolaskom Kristovim (2). No to nije besposlena čežnja. Ona nadahnjuje velika djela da se Crkva i svaki kršćanin ugradi u djelo Božje za rast svijeta do Kristove punine. „Božji smo suradnici“, posvješćivao je Korinćanima sv. Pavao. I još je jedan dar i djelo Duha Božjega: jedinstvo Crkve, jedinstvo svih Kristovih učenika.

Danas Stjepan pretječe blagdan Duhova. Bez djelovanja Duha Svetoga ne može se razumjeti mučenički i svjedočki žar Stjepanov. U presudnom času života svjedočenje za Isusa dovelo je do toga da svomu Učitelju ljubav ljubavlju uzvrati. Jer „od ove ljubavi nitko nema veće: da život svoj položi za onoga koga ljubi“ (Iv 15,13). Stjepanova smrt ponavlja primjer Učiteljeve smrti: sav je izručen u ruke Gospodina Isusa i dospijeva još izreći posljednju molitvu – za neprijatelje. Takve kršćane stvara Duh Sveti, Duh Kristov. Dakako, plod takve mučeničke krvi jest Pavao: od progonitelja postade nezaustavljivi širitelj kršćanstva.

Isus je Početak i Dovršetak, on ima prvu i zadnju riječ u povijesti čovječanstva i svakog čovjeka. Što znači ovaj izraz: prati haljine u Krvi Jaganjčevoj. To u jeziku prve Crkve znači živjeti zdravim, intenzivnim sakramentalnim životom. Sakramentima, posebice sakramentima krsta, ispovijedi, pričesti, krv nas Kristova čisti od svih grijeha. Izvori žive vode označuju nepresušivu i neizgubljivu radost i puninu vječnog života. Svi su pozvani, ipak treba doći: toliko naše suradnje Bog doista smije očekivati. U Kristu cijeli kozmos nalazi svoju Puninu. Apokalipsa i čitavo Sv. pismo završava silnom željom za tom Božjom puninom spasenja, za velikom završnicom ove mučne, često mučeničke povijesti čovječanstva i svakoga čovjeka. Tu želju Duh Sveti pobuđuje u Crkvi, Kristovoj Zaručnici.

U evanđelju su zadnje riječi koje Isus upućuje u krugu svojih učenika nakon Posljednje večere. U molitvi Isus pokazuje širinu svoga srca. U molitvu unosi sve one koji će povjerovati u riječ apostola što će je oni propovijedati ljudima kojima će ih poslati. I tako će starije pokoljenje predavati riječ Isusovu mlađem pokoljenju, sve do konačnog njegova dolaska. Isus gleda sve one koji će se tijekom povijesti priključivati njegovoj Crkvi. Gleda sve naraštaje koji će vjerovati u njega i koji će se smjenjivati, stariji odlaziti a mlađi dolaziti. I tako će biti sve do kraja svijeta.

Isus moli da budemo jedno. Čovjek je kroz cijelu svoju povijest ustajao protiv čovjeka i borili su se jedan protiv drugoga. Njegova je povijest povijest ratovanja, nemira i međusobnog proganjanja. Isus želi da ljudi žive u međusobnoj povezanosti, u jedinstvu između sebe i u jedinstvu s Bogom. Svako pokoljenje mora na tome raditi. Mora i ovaj naš naraštaj shvatiti da je Isusu do toga stalo i da je na to mislio u posljednjim trenucima svoga zemaljskog života. I radi toga je došao, za to je svoj život darovao. Isus moli da povezanost među ljudima bude poput povezanosti između njega i Oca. Kako smo mi daleko od toga! Isuse Kriste, pomozi nam da svladamo svoju samodostatnost. Da budemo otvoreni tvom Duhu koji nas potiče da budemo jedno. Isus je sve dao svojim učenicima. Sad moli Oca da i oni budu gdje je on, da budu prihvaćeni u vječnosti u trajno zajedništvo s Bogom. Isus u molitvi misli na vječnost svojih učenika. Misli i na našu. Nikog ne isključuje, ali ostavlja čovjeku slobodu da odgovori na njegov poziv „… da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima“. Da ljubav Očeva, koja je u Isusu, bude i u meni. Gospodine, hoću li ikad to dovoljno shvatiti? Toliko me to nadilazi! Božanska ljubav je prisutna u meni, u mom srcu. Ne, Gospodine, nisam toga svjestan! Kad bih bio svjestan, sigurno bih bio drukčiji! Ne zaboravimo da je Božja ljubav zapečaćena, osigurana, trajna. Jamstvo te ljubavi i trajnosti jest Duh Sveti. On daje pečat Božjoj ljubavi i našoj vjeri. On je pečat Božje ljubavi. Dajmo mu prostora u svom životu.