Današnja liturgija daje vjernicima na razmišljanje Isusovu velikosvećeničku molitvu, a i molitvu apostola okupljenih oko Marije u očekivanju dolaska Duha Svetoga. “Došao je čas. Oče, proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao“ /Iv17,1-2/.

Isus je objavio Boga kao svoga nebeskoga Oca koji svakoga čovjeka voli kao da je on njegova jedina briga. Kad ljudi govore o Bogu, uvijek je to govor o Bogu koga čovjek traži, a kad Isus govori o Bogu, to je govor o Bogu koji traži čovjeka. U središtu je uvijek Božja dobrota prema čovjeku i ujedno njegovo nastojanje da se ona proširi te svi ljudi budu dionici njegove širokogrudnosti. Isusovo naviještanje ne vodi u popustljivost. Božja ljubav koja u njemu živi i kojom on zrači nosi stvaralački poticaj. U susretu s njim, u ljudima se budi zapretana zdrava snaga i oni postaju drugi ljudi, što se ogleda na primjeru Zakeja, žene preljubnice, kao i mnogih drugih. Time je istodobno potvrđeno da Isusovo naviještanje nije teorija nego život. Sam Isus živi duboko prožet sinovskim raspoloženjem prema Bogu kao svom Ocu. Božja ljubav postala je u njemu čovjekom: izlivena u pravo ljudsko biće, kolala je ljudskim mislima i govorila ljudskim jezikom; određena društvenim, političkim i kulturnim obilježjima svoje okoline, ali tako da je svaki čovjek – ako mu je vjera oslobodila srce i oči – u čovjeku Isusu iz Nazareta mogao vidjeti čisti izraz raspoloženja Sina Božjega; mogao je imati hrabrosti odvažiti se i priznati da je u Isusu Bog na jedincat i neizreciv način nazočan i djelotvoran te da je Isus s Bogom povezan na tajanstven način do te mjere da su on i njegov Otac zaista jedno.

Teško je dokraja prodrijeti u tajnu Isusove osobe kao i u tajnu samoga Boga, jer svaka je naša spoznaja povijesno uvjetovana i po tom ograničena. Teško je čovjeku koji ima svoje predodžbe o Bogu, a takvi smo svi, u poniženom i raspetom Isusu prepoznati i priznati objavu samoga Boga. Htijući se približiti nama, Bog se doista duboko spustio i prikrio uzvišenost svog božanstva. U toj dubini samo ljudi iskrena srca i obdareni milošću mogu susresti Boga, dok ga umišljeni i oholi neće naći.

Isus nam objavljuje da je Bog ljubav i da tu ljubav smijemo upoznati i od nje živjeti. Ali Božja je ljubav nedokučiva, ona nas uvijek iznenađuje. Najviše nas iznenađuje to što ta ljubav nije samo božanski blistava slava nego i najdublja poniznost. Isusova silna riječ, čudesni znaci i divna djela objavljuju tajnu Božje ljubavi, ali i njegova patnja, njegovo poniženje i zlostavljanje, napuštenost i smrt, jednako objavljuju Boga. Svaki vjernik je izložen kušnjama, a to znači upućen na molitvu. Samo Bog može čovjeku pomoći da ga nasluti, otkrije i prepozna u svim stvarima i svim zbivanjima svoga života, u slavi i poniženju, u smrti i uskrsnuću (Vj. Jarak, Kršćanska zajednica u procjepu nemoći i moći, STR, Sarajevo, 2002, 91-93).

“Ovo je život vječni: da upoznaju Tebe“. Poznavanje Boga nije čista intelektualna činjenica. Ovo poznavanje izražava odnos, iskustvo, intimni i osobni odnos. Upoznati, spoznati, poznati u biblijskom rječniku sadrži životno iskustvo, životnost koja obuhvaća potpuno poznavanje, ne samo razumski. Uzajamni odnos muža i žene zove se “poznavanje“. Poznavati Boga znači, ući u zajedništvo mišljenja, ljubavi, htjenja s Njim. Poznavanje Boga, znači imati udjela u životu s Bogom.

“Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti“. Isus je svjestan da je ostvario u poslušnosti plan koji mu je dao Otac. Isusu su bile povjerene osobe i djela. Ovo djelo odnosi se na one osobe koje su mu povjerene. On je ispunio Božji plan, ostvario svoje poslanje, predstavljajući Ocu povjerenu mu djecu. Svatko od nas, zahvaljujući Kristovu djelu, ulazi u stanje sina i dolazi Ocu s ovim naslovom.

Isus moli za prisutnu zajednicu, za zajednicu koja mora biti sačuvana u jedinstvu, posvećena u istini i zaštićena. Isus moli za učenike koji su u svijetu ali nisu od svijeta. To su oni koji su prihvatili Isusovu poruku i njegove zahtjeve koji su suprotni zahtjevima svijeta. Ostajući u svijetu, zajednica učenika ima zadatak ostvariti novi svijet misleći i živeći drugačije – po Božju. Na nama je samima odluka izbora.