Svake se nedjelje, uvijek iznova krijepimo Božjom riječju “kao zemlja suha, žedna, bezvodna“ (Ps 64,2). Otvorimo se Duhu Božjemu i njegovu djelovanju u nama kako bismo bolje usvojili Božju riječ.

U današnjoj se liturgiji isprepliću progonstvo i povjerenje, a darivanje i mir udružuju se u jedan jedinstveni put. Bog nam je dao dar vjere kako bismo mogli biti njegovi navjestitelji i svjedoci pred drugima. Hrabro naviještanje vjere ne ide uvijek ukorak s pljeskom i uspjehom. To je vidljivo u životu proroka Jeremije, također u životima mučenika i svetaca, a tako će biti i s Isusovim učenicima. Jeremija opisuje konfliktnu situaciju proroka, koju sam živi u unutarnjoj drami koja srce para: Božju šutnju, samoću i napuštenost. U ovom dubokom očaju uspijeva pronaći izlaz: “Gospodin je na mojoj strani – On mi je oslonac ”. Jeremija osjeća prisutnost Boga kao heroja koji ga brani od njegovih neprijatelja. Prorokove usne s molitve prošnje prelaze na himnu hvale i zahvale. On odustaje od obrane i pravdanja. Bogu je povjerio svoj sud. Slično Kristovi učenici doživljavaju da nad njima bdije nježna i ljubazna prisutnost Boga Oca koji je očinski pažljiv prema malim i krhkim stvarnostima – izraženim u slici vrabaca i vlasima kose. U Matejevom “misionarskom govoru” Isus predstavlja stanje apostola koje sliči onome proroka Jeremije. Apostol vrši svoje poslanje živeći proturječje kao egzistencijalni status. Uvijek postoji netko tko bi ga želio ušutkati. Apostol se mora odvažiti govoriti otvoreno, mora imati hrabrosti svjedočiti u Kristovu korist prihvaćajući sve posljedice. Isus ohrabruje svoje svjedoke: “Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim”. U oba slučaja predstavlja se život poslanog kao oštar put, ispunjen teškoćama svake vrste. Samo onaj tko je prožet snažnom ljubavlju i koji ne traži lagana rješenja ili osobne nagrade, uspijeva temeljito prijeći put, u apsolutnoj vjernosti, plaćajući bilo koju cijenu i vodeći računa jedino o Božjem sudu.

Bog je blizu, podržava svoga poslanika, pod uvjetom da se Njemu potpuno preda. Čistoća cilja, prozirnost sredstava, odsutnost osobnih interesa, odricanje osobnog ponosa, cjelovitost poruke, jamstvo je Božje potpore. Kad god se opiremo izazovu laganog puta, uspjeha, popularnosti, Gospodin stoji na našoj strani.

“Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti!” Toliki mučenici su snagom Božjom pobijedili strah i ostali vjerni do kraja pokazujući da se treba više bojati onih koji nas miluju, koji nas žele uhvatiti u mrežu kompromisa, fine diplomacije, igara moći, ekonomskih interesa. Bojte se onih koji vam daju časna mjesta, pozivaju vas na svoje prijeme, dodjeljuju vam mjesto u svjetskom kazalištu. Treba prepoznati i odbiti sve ono što rezultira izdajom savjesti, prešućivanjem Riječi, stvaranjem partnerstva s nepravdom. Bojte se onih koji žele zamijeniti proročki poziv s političkim lukavstvom. Odlučno odbijte puzave stavove, licemjerstva, sumnjiva savezništva. Budite svima uslužni, ali čuvajte se čina koji nemaju ništa s Evanđeljem. Ne bojte se ići teškim, rizičnim putem. Imajte povjerenja u Boga. Evanđelist Matej danas naš pogled usmjerava na tri motiva koji pobjeđuju strah: nezaustavljivost snage Evanđelja; djelomičnost bilo kojeg poraza i povjerenje u Božju brigu za nas.

Ne želeći nijekati niti minimizirati nered izazvan Adamovim grijehom, sv. Pavao vrlo jasno naglašava višu moć milosti. Grijeh “samo jednog čovjeka” Adama prouzročio je ranu na tijelu čovještva, otvorio je rupu u svijetu, kroz koju je ušlo i proširilo se zlo, klice smrti, koje su načele cijelo tkivo. Dar “samo jednog čovjeka” Isusa Krista otvara dotok Božje milosti koja se  “u izobilju izlijeva na sve ljude”. “Razarajuće” Adamovo djelo apsolutno se ne može usporediti sa spasiteljskim Kristovim djelom. Novi svijet, utemeljen Kristom, jest svijet života, rođen i nošen snagom Njegova uskrsnuća. Već postoji “smrt koja je smrt smrti” (K. Barth). Zlo, unatoč bučnom trijumfu, nikada neće uspjeti držati korak s dobrom. Grijeh će biti uvijek u zakašnjenju za “darom milosti”. Grijeh čovjeka koji je ubio Božjeg Sina i milost Božja koja je žrtvovala svoga Sina, surađivali su na Golgoti. Zajedno su postavili isti križ od kojega potječe spasenje svakog čovjeka i univerzuma.