Salomon nas upućuje na važnost molitve za “pronicavo srce“ koje će nam dati mogućnost razlikovanja “dobro od zla“. To znači od same vječne Mudrosti znati moliti dar mudrosti. Prava mudrost vrijedi više nego sva zemaljska blaga. Kraljevstvo nebesko je bogatstvo koje već postoji neovisno o činjenici hoće li ga netko otkriti ili ne. Nenavezanost na bogatstvo čini nas slobodnima i omogućuje pronicavost, tj. mudro i razumno srce.

Današnji evanđeoski odlomak uvodi nas u otajstvo Kraljevstva nebeskoga, koje se prema čovjeku otvara u svojoj dvostrukosti. Prvi vid ovog kraljevstva jest njegova zagonetna nazočnost u svijetu, a drugi je njegova nadpovijesna, konačna objava i ispunjenje u vječnosti.

Oni koji su pozvani biti sinovi i kćeri u Isusu – a to smo apsolutno svi, bez obzira u bilo koji posebni poziv nas Bog poziva – bitno je angažirati se u ovome: postati ljudi Božji kao Isus. Svi smo pozvani biti sveti u ljubavi, budući da smo predodređeni biti sinovi i kćeri u Isusu. On je pozvan, izabran i posvećen po izvrsnosti. Našim osobnim pozivom uključujemo se u ovo otajstvo. Moramo dubinski osjećati ovaj identitet kršćanskoga poziva i razumjeti ga na način da je jedini smisao našega života – Isus. Pozvani smo na svetost, a postoji samo jedna svetost koja je Krist Gospodin. Reći će nam sv. Toma Akvinski: “Svetost ne znači mnogo znati ili mnogo razmatrati; velika tajna svetosti znači mnogo ljubiti“.

Kraljevstvo je Božje Božja vladavina najprije u nama, u svakom pojedinom čovjeku. Ući u kraljevstvo Božje znači prihvatiti tu Božju vladavinu. Isus želi da pogledamo sebe, uđemo u sebe, u svoju stvarnost, da prihvatimo sebe kao dar iz Božje ruke i da Boga prihvatimo i priznamo kao gospodara. Kraljevstvo je Božje u nama ali i među nama. Ljudske zajednice i čitavo čovječanstvo trebaju prihvatiti kraljevstvo Božje, Božju vladavinu nad sobom. Kako Bog vlada? Tako da nas nadahnjuje da vršimo njegovu volju, njegove zapovijedi.

Kraljevstvo Božje je “stanje“ u kojem se nalaze svi spašeni, tj. oni koji su slobodno i savjesno učinili izbor života, izbor vjere. Kraljevstvo Božje nije fizičko mjesto, nego stanje “duhovne“ milosti u kojem se nalazimo po Gospodinovim zaslugama, koji nam je otvorio oči i otkrio nam ovo veliko blago. Svi smo naslovnici ovoga kraljevstva, jer Bog nas voli sve na isti način i osigurava svakome od nas istu nagradu. Pustimo da nas vodi ovaj ponizni kralj bez krune, bez žezla i znamenja, ali ne bez križa.

Isus, u evanđelju, govori o kraljevstvu u pojmovima otkrića: “blago skriveno na njivi i skupocjeni biser“. Riječ je o sreći koja se plaća cijenom odvojenosti, odricanja i podložnosti. Seljak, trgovac više su nego zadovoljni pronađenim blagom. Spremni su sve prodati samo da dođu u posjed toga blaga. Kraljevstvo nebesko – Evanđelje, milost, prijateljstvo s Bogom – to je sakriveno blago prisutno u svijetu. Iako nam je blizu, mnogi ga ne otkrivaju. Ima onih koji ga otkriju ali ga dovoljno ne vrednuju, zanemaruju ga jer više od njega vole zemaljsko kraljevstvo, zemaljske užitke. No, samo onaj koji ima “pronicavo srce“, koji razlučuje dobro i zlo, koji može razlikovati između vječnoga i prolaznoga, između prividnoga i bitnoga, samo takav donosi radikalnu odluku – prodaje sve što ima s ciljem steći to blago. Isus nas poziva da uđemo u Kraljevstvo i sudjelujemo u radosti vječne gozbe. Ali od nas zahtijeva radikalni izbor: da bismo osvojili Kraljevstvo, potrebno je sve “prodati“. Vidimo, da bismo postigli Kraljevstvo Isus zahtjeva sve, ali nam jednako tako i obećava sve: Vječni život u vječnom i blaženom zajedništvu s Bogom.

“Mi znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube“ (2). To znamo, ali ignoriramo na neki način. Nezgode, križevi, neugodne stvarnosti, bolni događaji, sve ono što opažamo kao zlo za nas priječi nas u potpunom povjerenju prema Bogu. Bog uspijeva preoblikovati ove negativne stvarnosti u “dobro“. Vjera i nada to nam jamče. Izgradnji našega dobra pridonose ne samo oni elementi koje mi smatramo korisnima nego također i oni koje smatramo štetnima. Potrebno je vjerovati da će se stići do pravoga rješenja, pozitivnog rezultata, preko tolikih postupaka koji su, prema ljudskim kriterijima, pogrešni. Vjerujmo da je sve postignuto korisno, također i najbolniji gubici. Ta ne radi se o zemaljskoj, nego o vječnoj sreći.