Molitva je bitno svojstvo vjernika. Stoga vrijedi pravilo: Reci mi svoju molitvu, reći ću ti tvoju vjeru. Iz molitvenog odnosa s Bogom proizlazi i vjera u Boga. Isus je najveći dio dana proveo u razgovoru sa svojim Ocem. Molitva je posao nad poslovima. Stoga započnimo svoj dan molitvom i završimo ga molitvom.

Gospodine, nauči nas moliti? Isusovi učenici, promatrajući Isusa u molitvi, mole ga da ih nauči moliti. I on počinje s „Oče“. Ta nam riječ govori o odnosu djeteta koje ima neizmjerno povjerenje prema Ocu, tati. Molitva Očenaša je molitva slavljenja, veličanja imena Božjega. Božji interesi i njegovo kraljevstvo uvijek su važniji od naših nakana. Isus nas potiče riječima: „Tražite, stoga, najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati“ (Mt 6,33). Bogu možemo pristupiti u svako vrijeme. Uvijek nam je na raspolaganju i čeka nas. Vrlo koristan put duhovnog života jest promatrati Isusa u najrazličitijim zgodama njegova života sve dok se u nama ne rodi želja da se i mi ponašamo onako kako je on postupao. Promatramo ga kako je molio, kako je opraštao, kako je pristupao ljudima, kako je volio svoje prijatelje, kako je prihvaćao trpljenje iz Očeve ruke. To se promatranje tada pretvara u molbu: „Gospodine, nauči i mene ljubiti i opraštati i trpjeti onako kao što si Ti činio“. Tada ćemo preoblikovati svoje doživljaje u riječi.

Reci mi svoju molitvu, reći ću ti tvoju vjeru. Kao što se plivati ne može naučiti ne plivajući, tako se ni moliti ne može naučiti ne moleći. Molitva je disanje duše. Molitva, prije nego što iziskuje naš mar, predstavlja Božji dar – ističe fra Bonaventura Duda. Tu je na djelu Božja predusretna milost; ^„Ja stojim na vratima i kucam… blago onom tko mi  otvori vrata” (Otk 3,20). Molitva treba da se vine do vrhunca, a to je molitva divljenja Bogu: “Bože moj, kako si lijep, čudesan” i treba da grli cijeli svijet. To je tzv. zagovorna molitva, molitva za druge, koju čini Abraham u 1. čitanju. Tko ne zna za strahotu propasti dvaju gradova Sodome i Gomore koji su oličenje zla..! Bog naš jest Bog Spasitelj. Smijemo li i mi naše gradove uspoređivati s ovim gradovima? Jesmo li ustrajni kao Abraham u molitvi za druge? Iz ovog vidimo da su sveti ljudi kao gromobrani koji štite svoje suvremenike pred Bogom. Jao gradu, jao svijetu ako u njem zamre zagovorna molitva, molitva za druge.

Što se sve traži za molitvu? Prvi korak bez kojeg nema molitve jest sabrati se tj. prihvatiti se kao dar Božji, prihvaćajući i drugačijost drugih. Drugi korak jest svijest da se nalazimo u Božjoj prisutnosti. Treći korak jest dijalog između Boga i nas. “Gledaj kako te gleda”. Iz ovoga odnosa Bog, Otac – Krist, naš  Posrednik – MI, po sebi grešnici a po Kristu obdareni od Oca tolikim darovima. Kršćanin je najtješnje s Kristom združen u njegovoj muci, smrti, ukopu, ali i u njegovu uskrsnuću, uzašašću, proslavi, kraljevanju. Ta mistična, tj. nevidljiva ali zbiljska združenost počinje u času krštenja. Ta egzistencijalna veza s Kristom zahtijeva da živimo kao oni koji su u krstu suumrli grijehu, kako bismo s njime zajedno oživjeli na život sinova i kćeri Božjih. Današnji odlomak slikovito ističe snagu Kris­tove žrtve na križu. Svi mi, svaki od nas i cijelo čovječanstvo bijasmo Božji dužnici. On uze na se naše grijehe žrtvenom smrću, iz ljubavi obeskrijepi sve naše dugove pred Bogom (Ef 2,14-15). Tu je utemeljena oprosna snaga krsta, i, nakon krsta, sakramenta pomirenja.

Molitva je djelotvorna ljubav prema bližnjemu i djetinja ljubav prema Bogu. Vidjevši Isusa kako izgleda u molitvi, učenici mole da ih nauči moliti. Je li itko, gledajući nas u molitvi, zaželio i sam moliti. Evo jednog primjera:  Djed se nalazi na umoru i moli predano, intimno razgovara s Bogom. To sluša osamnaestogodišnja unuka i ona počinje moliti Boga…

Isusova molitva je” zarazna”, pobudila je želju učenika da i sami tako mole. Njegova molitva  je usredotočena na Oca. Sv. Franjo, time inspiriran, piše: “Kako je uzvišeno i sveto i veliko imati Oca na nebesima”! Oče, to nije samo molitvena riječ, to treba postati trajno stanje naše duše. Posvijestimo si češće tijekom dana da nam je Bog Otac. Polako ćemo zaživjeti u tom ozračju. Smisao našega sadašnjeg života treba da bude hvaliti Boga, jer će vječna radost našeg budućeg života biti također hvaliti Boga. Nitko ne može zavrijediti budućega života ako se za nj sada ne pripremamo.

“Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan!” to odgovara onome: “Ne daj mi ni siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim” Izr 30,8. Luka se slaže s Matejom u dvije molitve: za kruh i za mir među lju­dima koji se zasniva na tome da rado od srca praštamo jedni drugima. Luka ističe: svakom dužniku! Tin Ujević u pjesmi Molitva za koru hljeba i zdjelu leće kaže: “Daj pravdu nama i neprijatelju, dvije mrlje ulja u istome zelju”. Isus ističe prispodobu o upornosti molitve a, s druge strane, naglašava da je moljeni – dobar Bog. I konačno, da je vrhunac svih naših molitvenih želja, kao i njihovo ispunjenje: dar Duha Svetoga. Duha nam svoga daj! Nije utjeha u ispunjavanju želja! Slavni gradonačelnik Beča Windhorst jednoj je majci, kad ga je pitala kako da se slika da joj slika bude što ljepša, odgovorio: „Gospođo, slikajte se kad svom djetetu sklapate ruke, činite na njemu znak križa i učite ga moliti!“ I svaki je čovjek najljepši pred Bogom i pred poštenim svijetom kad sklapa svoje ruke i kad se moli Bogu!