Svakome od nas Isus upućuje ovo pitanje: Što ti misliš tko sam ja? Ako smo s Petrom iz vjere spremni odgovoriti “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“, onda moramo i znati da nas to obvezuje, i da se mora prepoznavati u našem životu.

“A vi što vi kažete tko sam ja? “ Poslije dvije tisuće godina još uvijek ovo ostaje ključno pitanje za svakog vjernika kršćanina. Bogatstvo Boga je neiscrpivo: ono je kao rudnik u kojem što se više kopa sve se više otkriva novoga – nove rudne žile zlata, kako kaže sv. Ivan od Križa. U vjeri uvijek smo u hodu i svaki dosegnuti cilj je novo polazište. Nema zaustavljanja.“ Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ Isus ispituje učenike o tome što ljudi o njemu govore kako bi ih naveo da sami razmisle i da se dignu iznad javnog mnijenja. Ispitivanja mišljenja danas se rasipaju i najčešće ne obvezuju gotovo nikoga. Isus saznaje što drugi misle. Mišljenja su različita. Njega zanima dijagnoza naše vjere, ali iznad svega “što vi kažete tko sam ja?“

Godine 1954. raspisan je natječaj i nagrada za najkraći životopis Isusa Krista. Nagradu je dobio nepoznati pisac. Objavio ga je jedan američki časopis, koji je izlazio tada na 12 jezika u 17 milijuna primjeraka: “Evo mladića koji se rodio u nepoznatom selu. Sina žene sa sela. Odrastao u drugom selu. Radio je u drvodjeljskoj radionici do svoje 30. godine. Zatim je 3 godine propovijedao obilazeći sela i gradove. Nikada nije napisao ni jednog slova. Nikada nije bio na nekom političkom položaju. Nikada nije posjedovao svoje kuće. Nikada nije imao svoje obitelji. Nije pohađao školu. Nikada se nije udaljavao više od 300 km od mjesta u kome se rodio. Još dok je bio mlad, javno je mnijenje zauzelo prema njemu neprijateljski stav. Prijatelji su ga ostavili. Bio je predan neprijatelju. Nad njim je izvršen „nazovi“ proces. Bio je raspet među dva razbojnika. Dok je umirao, njegovi su se krvnici kockom natjecali za njegovu vunenu haljinu. Bio je pokopan u grob što mu ga je privremeno ustupio odani prijatelj.

Najveći Osvajač. Od tada je prošlo devetnaest vjekova. A danas je On glavna ličnost ljudskoga roda. On je na čelu svakog napretka. Ne pretjerujem kada tvrdim: sve vojske koje su ikada promarširale svijetom; sve flote koje su ikad bile naoružane; svi parlamenti koji su se ikada sastali; svi vladari koji su ikad vladali na zemlji; svi oni zajedno nisu imali toliki upliv na zemaljski život, kao On“ (NEPOZNATI).

“Što vi kažete tko sam ja? “ Pitanjem tko si? želimo znati ime osobe. A kada nam ime ne kaže ništa, pitamo zanimanje. Isus je zanimanje napustio a to isto su učinili i njegovi učenici. U susretu licem u lice suočavamo se, prepoznajemo se, stojimo nasuprot jedan drugom. Tko sam ja za tebe? Što predstavljam u tvojim očima? Koliko vrijedim u tvom životu? I posljedično: Tko si ti? Isus očekuje nešto više od jednostavne pravovjerne izjave (iako je točna ali je sugerirana od Oca kao u Petrovu slučaju). Također i drugi očekuju od nas odgovor koji nije samo teoretski. Teško nam je ako nas drugi upitaju o doktrinarnim sadržajima naše vjere. Tko je za nas Krist? Ne moramo pokazati da znamo lekciju, nego se od nas očekuje životni odgovor. Iz naših izbora, iz naše okrenutosti Bogu i iz našeg iz dana u dan naslanjanja na evanđelje ljudi oko nas lako će iščitati odgovor na pitanje – tko je za tebe Krist?

“Isus je Sin Božji“. Mislimo li to ozbiljno? Kako je to moguće znati? Kako je moguće da ostajemo uspavani znajući to? Ova otajstva moraju trajno biti predmet našega čvrstog promatranja, našega angažiranog gledanja sa sviješću da za ono koliko god to poznajemo uvijek smo neznalice, koliko god mjerimo dubinu njegova otajstva uvijek smo za to otajstvo slijepi. “Isus, Sin Božji! “ Zli dusi to su znali i govorili sa strahom i užasom. Ljudi su sposobni to govoriti s indiferentnošću. Bez unutrašnjeg rasvjetljenja što ga Bog daje ne bi bio moguć tako izričit čin vjere u Kristovo božanstvo. Isus jest Sin Božji! Upravo jer je Sin Božji on je također objavitelj Oca. Biti Sin Božji i biti objavitelj Boga je isto, jer je Isus objava Oca ne riječima nego osobno svojom stvarnošću: Isus nije znanje, nije vijest. Isus je osoba, živo biće, živi život koji mu daje Otac.

Vjera je uvijek dar. Petru koji se spremno otvorio tome daru Isus najavljuje veliko poslanje: “A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati“. Šimun nije izabran jer je najbolja i najčvršća stijena. Svu krhkost te stijene pokazat će Isusova muka. Ova stijena bit će u danom trenutku definirana kao stijena “sablazni“ (Mt 17,23). Šimun uspijeva sablazniti Krista jer mu se stavlja kao kamen spoticanja na njegovu hodu ostvarenja Očeve volje. Nije Petar taj koji izgrađuje Crkvu, nego Gospodin koji se želi služiti krhkim stijenama a to su ljudi. Svi smo pozvani ući u tu zgradu koju neće moći nadvladati vrata paklena i svojim malim stijenama izgrađivati je. Glavni neprijatelj Isusove Crkve jesu vrata pakla. Koliko god je sićušna i skromna naša stijena, treba biti sastavljena od materijala koji se zove vjera. Zajednica vjernika nalazi svoj razlog postojanja u stvaranju pogodnih uvjeta kako bi se ostvarilo spasenje kroz osobni susret s Kristom. On je onaj koji živi jučer, danas i uvijek.

Poslušajmo ispovijest francuskog novinara Pierrea Lotija, koji je kao nevjernik iz znatiželje posjetio Isusov grob, a onda za svoje novine napisao: “Što god ljudi činili ili govorili, on uvijek ostaje neprotumačiv i jedini… Ispred najmanjeg raspela od drveta ponizit će se i ganuti najoholije srce, razmišljajući o njegovoj muci. On budi najplemenitije ideale i daje sigurnost vječnoga života. On dijeli neočekivane utjehe, on jedini ima sposobnost opraštanja u beskonačnost. Ma kako to u ovome času moglo izgledati čudno da sam ja napisao ove riječi, htio bih poručiti svim nepoznatima koji su me slijedili do Svetoga groba: ‘Tražite ga i vi, pokušajte…, jer izvan njega nema ništa’“ (I. Dugandžić, Jedan je vaš Učitelj. Biblijska razmišljanja u godini A, HILP, Zagreb, 2008, 203).

Na kraju priznajmo: Isuse, ti si za mene: Bog i čovjek, Sin Boga živoga, Sin Djevice Marije! Ti si Spasitelj svijeta. Rodio si se za mene, došao si na ovaj svijet radi mene! Ti si ljubav Očeva, poslušan njegovoj svetoj volji! Ti si Isuse, Put! Put si mog života. Ti mene zoveš da te slijedim. Želiš me učiniti svojim učenikom. Da, Isuse, ti si onaj za kime je vrijedno ići, komu se isplati povjeriti vlastiti život. Ti si, Isuse, smisao moga života. U tebi nalazi smisao i moja patnja i moja radost. Ti si, Isuse, neizrecivo dobar, sama dobrota! Ti si moj Učitelj i Gospodin! Isuse, ti si  meni sve! Amen.