Današnja liturgijska čitanja poruka su nade u Boga – Spasitelja. Evanđelje govori o ozdravljenju gluhonijemoga, čime potvrđuje da je došlo vrijeme ostvarenja mesijanskih obećanja. Iscjeljenje gluhonijemog je znak spasenja koje Isus čini želeći da čovjek prijeđe iz gluhoće, nijemosti i nevjere u slušanje Božje riječi i naviještanje vjere. Evanđelje je poruka slobode i osloboditeljske snage. Ono je, ponajprije, oslobođenje od  ropstva grijeha, koji je ljudima zapreka da žive dostojanstvo djece Božje.

Prorok Izaija izriče riječi ohrabrenja: „Evo Boga vašega, on sam hita da vas spasi“ (Iz 35,4). Isusova samilosna gesta okrjepljuje naše srce i potvrđuje da proroštva nisu bila isprazne riječi. Jakovljev poticaj traži od nas obnovljeni angažman u vjeri.  Prihvatimo  ga kao pouku kako se kršćanin treba ponašati u svakodnevnom ophođenju sa svojim bližnjima. Bog u svom djelu spasenja ne pravi razlike među osobama. Gospodin „potlačenima vraća pravicu, gladnima kruha daje, oslobađa sužnje, slijepima oči otvara, uspravlja pognute“ (Ps 146,7-8).  Gospodin daje prednost najponiznijima, najsiromašnijima i najpotrebnijima. Evanđeosku Isusovu gestu ozdravljenja gluhonijemoga od samih početaka Crkva smatra simbolom krštenja. Krštenje oslobađa čovjeka od grijeha i osposobljava njegov sluh za slušanje riječi Božje, razvezuje njegov jezik da može ispovijedati i hvaliti Gospodina. Kao što pokazuje Evanđelje s gluhim mucavcem, Isus i nas prihvaća, uzima nas na stranu i ne plaši se pomiješati se s našom ljudskošću, dirnuti nas ondje gdje su naše boli, naše rane.  Kao što smo mi, slijepi, gluhi, nijemi prihvaćeni i dodirom iscjelitelja Isusa izliječeni, tako se i mi možemo, bez privilegija i razlika, otvoriti svojim bližnjima koji k nama dolaze potrebni naše riječi, naše hrane, naše vjere.

„Položiti ruke“ bila je obredna hebrejska gesta liječenja i označivala je prijelaz posebne snage sa iscjelitelja na bolesnu osobu. „Staviti prst u uši i s pljuvačkom dotaknuti jezik“ (Mk 7,33) bile su uobičajene geste iscjelitelja. Postoji neprekinuta trajnost između djelovanja u Starom Zavjetu i djelovanju Isusa u Evanđelju u Novom Zavjetu. Bog koji stvara čovjeka, koji oslobađa svoj narod iz egipatskog ropstva, vraća ga iz babilonskog progonstva jest Bog koji u Isusu uzima na se brigu da izliječi tijelo bolesnog i onemoćalog čovjeka. On ga ponovno „stvara“, „otvara“ ga svjetlu i zvuku, osposobljava ga da „čuje“ zvuk njegove riječi i prepozna boju njegova glasa. Svako Isusovo čudo na čovjeku je „novo stvaranje“. U Evanđelju čudesa imaju funkciju znaka za dublje djelo spasenja koje teži za obnovom čovjeka u njegovoj nutrini.  Najveće čudo  je „izliječiti“ čovjeka koji je „slijep“ i „gluh“ prema znakovima i objaviteljskim Isusovim riječima. Kršćanin preporođen u Kristu nije više u svojoj nutrini ni gluh, ni nijem, ni slijep. Njegov duh je otvoren vjeri, sposoban Boga spoznati i hoditi njegovim putevima.

Zato: „Effata! Otvori se!“ (Mk 7,34) poziv je na slušanje Boga i bližnjega u potrebi. Otvori se dubinskom razumijevanju osoba i njihovih poteškoća. Može li se riječ Božja čuti a da je pomno ne slušamo? Ako je ne slušamo, ne možemo je primiti, a ako je ne primamo, nemoguće ju je utjeloviti u svome životu.

„Čudo spasenja“ dogodit će se i u našem životu ako se ugledamo na djelo i osobu Mesije. Čuda izlječenja slijepih, hromih, nijemih, gluhih, u biblijskoj i evanđeoskoj tradiciji  nazivaju se „mesijanska čudesa“. Svaka biblijska stranica animirana je glagolima „vidjeti“, „čuti“, „hodati“, „govoriti“ što doživljava svoju puninu u susretu s Isusom Kristom, Mesijom. Znakovi koje Krist izvodi u čovjeku i u svemu stvorenome ukazuju na promjene koje će biti potpuno dovršene tek na kraju vremena kad sve bude savršeno obnovljeno u njemu.

Goethova majka pisala je svome sinu: „Kad bismo jednom počeli zahvaljivati Bogu za sve njegove ukazane darove, ne bismo ga više stigli moliti za bilo što.“ Ovakva spoznaja mogla bi promijeniti čitav naš život i učiniti ga radosnijim i zahvalnijim.

Neka zato ova nedjeljna euharistija bude naša istinska zahvalnost Bogu koji hita da nas spasi, za sva njegova čudesna djela, za dar vjere primljen po sakramentu krštenja, po kojem smo postali djeca Božja i baštinici Kraljevstva nebeskoga.