XXIV. nedjelja kroz godinu (A)

Neka sv. misa bude prilika da svatko od nas posvijesti sebi činjenicu da Bog svima oprašta pa i onima kojima mi trebamo oprostiti. Sjetimo se također da smo i mi dužni drugima oprostiti kao što je Bog oprostio nama. Razmislimo što dugujemo Bogu a što bližnjemu!

Prepoznajemo li se u Petru i njegovu pitanju upućenu Gospodinu: Koliko puta moram oprostiti bratu? Isus je usavršio zakon praštanja time što ga je protegnuo na svakog čovjeka, bez obzira na uvredu. On je svojom krvlju sve ljude učinio braćom – dakle bližnjima – i ispaštao je za grijehe sviju. Isusov nas odgovor ostavlja začuđene. Treba oprostiti neograničeno mnogo puta. U teoriji je to vrlo jasno, ali u praksi to je zaista teško. Svjesni smo da Bogu Ljubavi i dobrote mnogo dugujemo jer nam je sve darovao i uvijek nam iznova dariva: život, zemlju sa svom njezinom ljepotom i bogatstvom, slobodu, ljubav – jednom riječju: sve ono što nam omogućuje ostvariti sadašnji i budući život. Mi nismo dobri i velikodušni u ljubavi kao Bog – naš Otac. Teško podnosimo prave i zamišljene uvrede i nepravde protiv sebe, ali se lako prepuštamo životarenju i smišljanju osvete, odnosno vraćanju istom mjerom. Često se čuju riječi: Platit ćeš mi, ovaj put nećeš proći bez kazne; strpljivost ima granicu, oprostit ću ti, ali… Još nam srce nije doseglo dimenzije Kristove ljubavi, ljubavi koja nas je naučila moliti: “Oče, oprosti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“. Ovom molitvom ovlašćujemo Boga da prema nama postupa isto onako kako i mi postupamo s drugima. Ne smijemo zanemariti činjenicu da su “vrata kroz koja oprost ulazi ista kroz koja oprost izlazi“ (A. Maillot). Petar shvaća da je nespojivo biti Isusov učenik i odbiti oprostiti uvredu. Oprost ne može biti izolirani herojski čin, izuzetni proizvod trenutka. On mora biti konstantan, postati normala u životu vjernika.

Da bismo pouku bolje shvatili i u životu mogli primjenjivati Isus nam je danas približava ilustrirajući je prispodobom o nemilosrdnom sluzi. Istaknut je najprije golem dug kojemu je tom sluzi gospodar velikodušno oprostio, a zatim je ocrtana nevjerojatna tvrdoća srca tog istog sluge koji svome drugu ne oprašta ni najmanji dug. Dakle, dva su elementa u promatranju: smisao duga i smisao ograničenja. Prema usporedbi, svakom pojedinom od nas Bog nudi mogućnost življenja kao kralj(ica). Svatko od nas se rađa kao milijarder. Bog nam osigurava životni standard sinova obasipljući nas svojim darovima. Činjenica je da se svatko od nas teško priznaje dužnikom. Dužnici smo suncu koje nas grije, zraku koji udišemo, zvijezdama koje promatramo, snijegu, cvijeću, šumi, oceanu, kiši, vjetru. Dužnici smo očiju, slušanja, nogu, ruku, njuha; zatim poezije, glazbe, ptičjeg pjeva, boja Dužnici smo svjedočenja vjere naših prethodnika, krvi mučenika, tišine i herojstva asketa redovnika, prijateljstva, ljubavi … Pavao potiče da “nikomu ništa ne budemo dužni, osim da ljubimo jedan drugoga“ (Rim 13,8).

Ali ljubav dugujem prije svega Bogu. Ovaj dug mogu platiti na jedan jedini način: da ljubim bližnjega. Ljubav prema drugima nije skupocjeni dar koji nudim, nego nešto od onoga “dužnoga“. To je jedini autorizirani način kako bih se “odužio“ Bogu koji me je ispunio ljubavlju i milosrđem. Sve što jesam i sve  što imam, dugujem Nekomu Drugom i tolikim drugima. Po krštenju postali smo djeca Božja i subaštinici Krista uskrsloga. Odatle proizlazi da “nitko od nas ne živi sebi i nitko ne umire sebi“ (2). Budući da ne živim “od samoga sebe“, nego zahvaljujući Drugom, tada nije pošteno ni pravedno živjeti samo “za sebe samoga“. Moj život tako postaje djelo milosti i dobiveni oprost predstavlja konkretni, privilegirani oblik zahvalnosti. Tko kaže: “Nisam ja dužan učiniti prvi korak“, taj zaboravlja veliku činjenicu da je Bog već učinio prvi korak opraštajući nama. Uskraćujući svoj oprost drugima, izražavamo sumnju u Božje oproštenje.

Pakao je stanje nepraštanja. Nema sakramentalnog odrješenja za onoga tko odbija drugome oprostiti. Potrebno je vlastito srce učiniti propusnim za Božje milosrđe. Moram postati svjestan: Dužnik sam, nesposoban platiti dug. Ja sam biće kojemu je oprošteno, pomilovan sam. Imam iskustvo beskrajnog milosrđa i nježnosti. Ova spoznaja bi trebala biti u korijenu svakog odnosa prema bližnjemu. Prema tome: ili ćemo oprostiti pa će zatim i nama biti oprošteno, ili ćemo uskratiti oproštenje pa zatim biti osuđeni. “U oproštenju neoprostivoga čovjek je najbliži Božjoj ljubavi“.

Drugi element je smisao ograničenja: Sjeti se svojih ograničenja, misli na svoj konac i prestani mrziti; sjeti se raspadanja i smrti i nauči svoje dane brojiti da stekneš mudro srce (Ps 90,12) koje se očituje u odnosu prema bližnjemu kao sažaljenje, velikodušnost, strpljivost, simpatija, praštanje.

Mt 18, 21-35

Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do sadamdeset puta sedam!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:

»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Riječ Gospodnja.

Podijelite: