Današnja misna čitanja žele nas upozoriti da je život dar povjeren čovjekovoj slobodi i suodgovornosti te da mi nismo neovisni gospodari svoga života, nego upravitelji pod Božjom vrhovnom vlašću (B. Häring).

Povijest spasenja pokazuje Božju neizmjernu ljubav i skrb za čovjeka i sve stvoreno. Nijedan kršćanin, nijedna vjernička zajednica ne može se, prema današnjem evanđelju, postaviti kao da se to nekoga drugoga tiče. Vinograd je znak Božje ljubavi, ponuda sreće i punine života. U tom smjeru ide i današnja prispodoba koju Isus pripovijeda o neprijateljskom stavu poglavara svoga vremena i ne samo svoga vremena nego i našega vremena. Prisvajaju sebi ono što pripada Bogu i funkcionalnu moć podvrgavaju vlastitim interesima. Isus ih identificira s vinogradarima nasilnicima i ubojicama, koji ubijaju i samog baštinika. Isus je potpuno svjestan činjenice da se približava njegova drama križa, koja je smještena u Božji plan ljubavi. Spasenje je ponuđeno cijelome svijetu. Ali, od vinogradara bio je odbačen i danas se odbacuje. Upravo danas novi globalizatori, vođeni samo moralom dobitka, nemilo uništavaju prirodu i njezine izvore, iskorištavaju siromašne isključujući ih od dobiti. Ne ponavlja li se i danas  stara priča da su najamnici, vinogradari, postali samoproglašeni vlasnici koji su zaboravili na Božje vlasništvo nad ovim svijetom, nad prirodom, koji se svesrdno trude da Božje proroke, čak njegova Sina, baštinika vinograda, Isusa Krista, izbace i istjeraju iz ovoga svijeta. Mudrost ovih novih samoproglašenih posjednika sastoji se u uvjerenju da je spas u čovjeku, a ne u Bogu. Mudra izreka kaže: “Narodu duhovnih slijepaca, da bi promijenio smjer, ne koristi najsjajnija zvijezda na nebu nego mu treba najdublja provalija pod nogama“.

Nema budućnosti tko nije svjestan da je sve dar, tko odbija prepoznati i prihvatiti ljubav Božju, tko nije spreman poslušnosti i odazvati se njegovim trajnim pozivima na svjedočenje Božjega gospodstva u životu i povijesti. Pred čovjekom slobodnim prihvatiti ili odbiti, obratiti se ili odlučiti se za grijeh, voljeti ili uništiti ljubav, Bog ne poriče svoju vjernost i ne odustaje od svoga plana.

Kada je čovjek u središtu, uvijek je tu riskantno i opasno nešto predviđati. Ništa nije sigurno. Može se dogoditi bolje ili gore. Bog čeka i njegovo čekanje čovjek redovito iznevjeri. Bog nudi ljubav a često prima izdaju. Umnožava pažnju, daruje oprost a prima odbijanje. Vinogradari, osim što negiraju ono što su trebali predati, pokazuju se nesposobnima primiti. Tako ih Bog progoni iz vlastite kuće i evo ih “razbaštinjenih“. Čovjek je sposoban poreći Božja predviđanja: “Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravednosti, a eto vapaja…“ Sjetimo se koliko je bilo pogrešnih predviđanja, koliko razočaranih očekivanja, koliko promašaja također i u našem osobnom životu.

“Što još mogoh učiniti za svoj vinograd pa da nisam učinio?“ (Iz 5,3-4). Kad zemljoradnik obradi zemlju, ona daje dobre plodove. Bog je sa svoje strane sve učinio i s pravom očekuje obilan urod. Umjesto obilne berbe vinograd “izrodi vinjagu“. Gospodnji vinograd je uskratio urod. Mi smo taj vinograd. Trebamo smoći hrabrosti kako bismo molili Gospodara da nastavi planirati, predviđati, da se ne umori čekati. Neugodne Božje riječi nerado slušamo. Smatramo da su upućene drugima i često zaključujemo: “S nekim ljudima nema se što raditi, od njih se ne možeš  dobru nadati…“. Ne vodimo računa da izričemo sami sebi osudu. Nitko od nas nije od suda izuzet, nitko se ne može smatrati “nedodirljivim“, nitko se ne može držati “čistim“. Ponekad smo zadovoljni da “razumijemo“ Riječ, no to nije dovoljno. Mi kršćani, Isusovi učenici, tako često slušamo Njegove riječi i olako ih puštamo da prolaze mimo naših ušiju i mimo našega srca. Božja riječ je upravljena nama osobno. Samo usvojene i proživljene Isusove riječi mogu u nama odjelotvoriti poziv na obraćenje i spasenje, jer smo pozvani i obvezni donositi rod, plodove kraljevstva Božjega. Mir, pravednost, zajedništvo, bratstvo, uvažavanje ljudskog dostojanstva jesu plodovi koje ljudi i danas trebaju.

Što mi zapravo činimo? Jesmo li prihvatili dodijeljeni zadatak: njegovati Gospodinov vinograd i proizvesti plodove koje Bog želi? Možda još spavamo i sanjamo kao vlasnici imanja. Organizirali smo slavlje berbe grožđa, otvorili debate, kritiziramo obradu loze drugih. Posvetili smo se tehničkim naprednijima studijima u vođenju vinogradarstva a nema nas u istinskom napornom radu. 

Nismo li svojim govorom i djelom sami sebe osudili? Pazimo da vinograd ne opustošimo, da vrt ne pretvorimo u pustinju, da mladicu ne pogazimo. Nismo li se specijalizirali u proizvodnji neplodnosti, nagrđivanju prirode, gomilanju otpada, gaseći tako život, uništavajući čisti zrak? Neka nas i ovo današnje evanđelje neprestano upozorava da nismo gospodari, nego smo samo upravitelji povjerenih nam dobara. Budimo odgovorni jer se od nas očekuju i traže plodovi.