Netko je rekao: „Što je koja duša plemenitija i inteligentnija, to više ima pobuda za zahvalnost“. Sv. Franjo Asiški se osjećao bogatim jer je sve oko sebe i u sebi smatrao darom Božjim, što se pokazuje u njegovoj Pjesmi stvorova u kojoj za sve zahvaljuje Stvoritelju. Sv. Misa – gozba ljubavi je Isusova zahvala svome Ocu, Bogu.

Deset je gubavaca koje je Isus ozdravio na svome putu prema Jeruzalemu. Deset osoba koje nisu samo svjedoci očima, nego primatelji samoga čuda. Ili je samo jedan ne samo izliječen nego također i spašen, jer se vraća Isusovim koracima i baca se pred Njegove noge; to je znak dubinske promjene života. Nisu jednostavno čudesa ta koja probuđuju autentičnu vjeru i spašavaju čovjeka. Štoviše, samo čudo riskira dati život vrlo “religioznoj ” osobi, ali ne zbog toga i kršćanskoj. Čudesa su znakovi koji uvode preobrazbu u život ljudi, spašavaju odbačene i vraćaju ih u normalan život. Ono što čini autentičnog kršćanina jest, naprotiv, uronjavanje u svagdanji život s istim osjećajima kao i Krist, s osjećajem zahvalnosti Ocu.

Tema vjere koja ne poznaje rasnih, kulturalnih i socijalnih granica draga je Lukinoj teologiji koji, kao i Pavao, slavi univerzalno izlijevanje Božjeg spasenja. Prvo čitanje uspoređuje Naamanovo liječenje u rijeci Jordanu sa simbolom “krštenja” koje izaziva ispovijest vjere: “Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu” i gesta nošenja zemlje izraelske u Siriju da bi na njoj slavio obred autentičnog kulta. Naaman nije više stranac za Kraljevstvo Božje. Vjera znači potpuno se predati Bogu bez oklijevanja i bez traženja ičega u zamjenu. Vjera ima početak i izvor u besplatnosti božanskog dara i slobodnoj raspoloživosti stvorenja. Papa Ivan Pavao II. je, ljubeći zemlju svake države na svijetu kamo je stizao, pokazivao kao da želi fizički ponoviti gest Naamanov: svaki kraj zemlje postaje svet zbog prisutnosti koja “liječi” materijalne i duhovne rane novih “izabranika”. Čuje se još uvijek njegov glas: “Ne bojte se otvoriti vrata Kristu”! Ili “Sarajevo tko je tvoj spasitelj?”

Isto se događa i Samarijancu u današnjem evanđelju: i on je također omraženi  stranac, gubavac. Još jednom se Samarijanac predstavlja kao uzorak vjere i ljubavi u suprotnosti sa nezahvalnošću i ravnodušnosti Judejaca. Spasenje je ponuđeno svima, ali odgovor na vjeru nije kod svih. Dok devetorica gubavaca Judejaca, ozdravljeni putem prema selu da se pokažu svećenicima, ne zahvaljuju Isusu, jedini Samarijanac se vraća zahvaliti Isusu bacivši se na koljena i Isus mu kaže: “Ustaj i idi, tvoja vjera te je spasila”. Svi su izliječeni, ali je jedino jedan spašen. Krist nije osigurao svoju prisutnost u svim čudesima, nego sigurno u svakoj zajednici gdje su prisutni milosrđe i ljubav. Devet gubavaca se vratilo svijetu, čovjeku, bivajući izliječeni samo od bolesti kože, ali ne i Bogu ozdravljajući potpuno.

Apostol Pavao nas podsjeća na svoju muku u zatvoru u Rimu tvrdeći da želi podnijeti “sve strpljivo radi izabranih da i oni postignu spasenje po Kristu Isusu zajedno s vječnom slavom”: svi izabrani, također i iz poganskih naroda. “Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega”. Česta Isusova otvaranja prema poganima mogu se razumjeti u svjetlu općeg poziva na spasenje novog Izraela, gledano teološki a ne etnički, koje treba prihvatiti svaki čovjek koji poznaje Boga i vjeruje u Njegovo milosrđe… “Blaženi” kojima pripada Kraljevstvo Božje su: siromašni, žalosni, ponizni, oni koji žeđaju za pravdom i smilovanjem, čisti srcem, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti. Misionarsko angažiranje je zadaća svakog kršćanina u Crkvi i u svijetu. Angažiranost unutar Crkve sa svakodnevnim misionarenjem sastoji se u konkretnim gestama svjedočenja i zajedništva u trajnom obraćenju (obitelji, školi, poslu, kulturi, politici, slobodnom vremenu). Zašto i ti također ne trpiš, ne žrtvuješ, kao apostol Pavao, svoju osobu kako bi se Kraljevstvo Božje proširilo na sve kontinente?

Evanđelje ne može ostati okovano. Prije svega, ne podnosi previše elegantne i ugodne lance. Ali dar postaje uspješan kada nalazi prihvaćanje vjere, želju susresti se s Bogom i s Kristom, življenu u euharistijskom odnosu s Njim. Pozvani danas da se sjetimo Isusa Krista, da slavimo spomen-čin njegova tijela danog za sve i njegove krvi koja nas je oprala i očistila. Molimo za nas i za našu braću i sestre koji se nisu vratili slaviti euharistiju.